hrvatski

Postupci podudaranja i spajanja mreža poligona

U radu je opisana problematika spajanja dijelova objekta u jednu cjelinu. Željeni objekt uzorkuje se skenerom te se tako dobiveni dijelovi objekta pohrane u računalu kao mreže poligona koje predstavljaju objekt u različitim projekcijama. Dvije susjedne projekcije spajaju se algoritmom spajanja na temelju zajedničkih točaka te se tako gradi digitalna kopija uzorkovanog objekta. Opisani algoritmi spajanja dijele se na više važnih dijelova: odabir točaka mreže, traženje parova točaka, odbacivanje neprikladnih parova i poravnavanje mreža. Kod odabira točaka najčešće koristimo vrhove jedne mreže (izvorišne). Odabranim točkama izvorišne mreže tražimo pripadne parove na drugoj mreži (odredišnoj) tako da određenim metodama projiciramo izvorišnu točku na odredišnu mrežu. Nakon što su točke izvorišne i odredišne mreže sparene, odbacujemo određeni postotak najlošijih parova tj. onih parova točaka koje imaju najveću međusobnu udaljenost. Nad tako dobivenim skupom parova točaka primijenjujemo algoritam poravnavanja. Opisani postupak ponavlja se u više iteracija dok se ne dobije zadovoljavajuća kvaliteta spajanja. Kvaliteta i rad algoritma pokazani su testovima. Rezultati testova prikazuju nam uspješnost algoritma kod različitih strategija odabira i sparivanja točaka, poravnavanja mreža, geometrija danih mreža te kod određenih fizičkih smetnji na mrežama.

podudaranje mreža poligona; spajanje mreža poligona

nije evidentirano