hrvatski

Dedukcija s kondicionalima: primjena metode analize verbalnih protokola

Teorija mentalnih modela (Johnson-Laird i Byrne, 1991) tumači procese deduktivnog zaključivanja konstrukcijom mentalnih reprezentacija koje kombiniraju stanja slučajeva na takav način da sadrže valjane konkluzije. Deduktivni zadaci su tim teži za rješavače čim je radno pamćenje više opterećeno brojem konstruiranih mentalnih modela. Valerjev (1998) je u funkcionalnom eksperimentu potvrdio valjanost takve implikacije , no otvorila su se nova pitanja , naročito ona koja se tiču sklonosti ispitanika da koriste bikondicionale umjesto kondicionala. Cilj ovog rada je daljnja validacija takve hipoteze, no primjenom metode glasnog mišljenja i tehnikom analize protokola. U istraživanju su sudjelovali studenti psihologije i filozofije. Izabrani su odgovarajući kritični zadaci koji za iznošenje ispravnih zaključaka provociraju uporabu kondicionala, a ne bikondicionala. Odgovori ispitanika snimani su preko mikrofona na računalo. Analiza je uključila kodiranje i analizu protokola te pokazuje dobro slaganje rezultata s navdenom hipotezom o načinu konstrukcije mentalnih modela i uspješnošću izvođenja deduktivnih zaključaka.Potvrdilo sa da ispitanici imaju jaku sklonost korištenju bikondicionala, dok obični kondicionali predstavljaju za njih neintuitivan i neprirodan način zaključivanja. Konačno, postignut je i metodološki cilj rada: metoda glasnog mišljenja i tehnika analize verbalnih protokola su prikladni za ispitivanja postavki teorije mentalnih modela, naročito kod zahtjevnijih zadataka koji traže veći broj modela i kod kojih vrijeme odgovara postaje nedovoljno pouzdana mjera.

mentalni modeli; analiza protokola

nije evidentirano