hrvatski

Kulturološke i političke pretpostavke diskrepancije inozemne i tuzemne recepcije književnog stvaralaštva Milana Begovića

Milan je Begović nedvojebeno jedan od najprevođenijih hrvatskih pisaca ; djela su mu prevedena na bugarski, češki, engleski, esperanto, madžarski, njemački, poljski, slovački i talijanski jezik. Begovićeve drame izvođene su na gotovo svim hrvatskim, ali i na brojnim europskim scenama, pa i onim u Južnoj i Sjevernoj Americi. Milan je Begović svojim djelom i svojim životom pokazao svoj europeizam, ponajviše tako što je znao biti Hrvatom u Europi i Europejcem u Hrvatskoj. Neke od njegovih brojnih drama (osobito Pustolov pred vratima (1926.), Bez trećega (1933.)) na tragu su onodobnih najsuvremenijih europskih dramskih, dakle književnih, ali napose i kazališnih razmišljanja, ukorak s modernim duhovnim i estetskim kretanjima, uostalom kao književni i kazališni kritičar zalagao se upravo za takva određenja hrvatske književnosti. Proklamiranu i stalno isticanu težnju književne kritike da hrvatska književnost napokon krene ukorak s najsuvremenijim europskim književnim pokretima i stilovima Begović je znao i umjetnički artikulirati, stvorivši djela čija je vrijednost prepoznata i izvan granica nacionalne književnosti. Inozemni književni i kazališni uspjeh međutim nije piscu u hrvatskoj sredini donio očekivana priznanja, naprotiv, možda baš toj činjenici valja tražiti razloge književnog jala koji ga je redovito pratio, kao i pseudomoralistički pristup njegovoj literaturi. Bio je zasigurno jedan od najosporovanijih hrvatskih pisaca, štoviše za nj bi se moglo reći da je bio najcenzuriraniji hrvatski pisac. U komunističkom razdoblju hrvatska je književna javnost ovoga književnika često zapostavljala, ponajviše zbog političkih razloga ; zapravo zbog njegovoga nezatajenog hrvatstva. Često mu se predbacivalo pomodarstvo i reklamerstvo, a književna kritika je uporno ponavljala dvojbenu Barčevu distinkciju da je Begović bio literat, a ne umjetnik. Međutim, gotovo ništa rečenog o Begoviću nije tako malo istinito kao ta tvrdnja. Razlozi za lošu donedavnu Begovićevu domaću recepciju u pravilu se ne nalaze u kvaliteti umjetničkih ostvarenja, već u hrvatskom političkom i kulturnom ozračju minulih vremena. No, kako bilo, te tragove već polako briše zasigurno najstroži i najbolji sudac - vrijeme.

Milan Begović; hrvatska dramska književnost; hrvatsko kazalište

nije evidentirano