hrvatski

Homocistein: O važnosti za liječnika praktičara, posebnoj znanstvenoj zanimljivosti i našim dostignućima

Homocistein je molekula za koju se znanstveno i stručno zanimanje posljednjih oetnaestak godina neprestano, vrlo brzo povećava. Razlog tome je što se hiperhomocistinemija pokazala, ili se sumnja, da je biljeg ili faktor rizika za brojna patološka stanja kao što su npr. kardiovaskularne bolesti, poremećaji zatvaranja neuralne cijevi i druge prirođene anomalije, spontani pobačaj, neki neuropsihijatrijski poremećaji i kognitivne smetnje u starijoj dobi. Uzroci hiperhomocidtinemije su brojni-od prirođenih metaboličkih bolesti, genskih polimorfizama i nedostatka vitamina, do pretilosti, pušenja, alkoholizma i nedovoljnog kretanja. Na neke od tih rizika, odnosno hiperhomocistinemiju, često se može utjecati povećanim dozama B-vitamina, posebno folne kiseline ili promjenom načina života. prije odabira načina liječenja preporučljivo je pažljivo procijeniti što je uzrok hipehomocistinemije. Odnedavno se pokazuje da neka navedena patološka stanja nisu povezana samo s hiperhomocistinemijom, već i s povećanom koncentracijom S-adenozilhomocisteina, prekursora homocisteina, pa je pitanje koji je od tih metabolita štetniji odn. rizičniji. Nedavno smo opisali prvog bolesnika s nasljednim nedostatkom S-adenozilhomocistein hidrolaze, bolesti u koje je ekstremno povišena plazmatska koncentracija S-adenozilhomocisteina (Barić I, et al. Proc Natl Acad Sci USA 2004 ; 101:4234-4239). Zato bi ta bolest mogla poslužiti kao model za istraživanje patogeneze gore navedenih, mnogo češćih patoloških stanja koja se povezuju s hiperhomocistinemijom

homocistein; nedostatak s-adenozilhomocistein hidrolaze; hiperhomocistinemija

nije evidentirano