hrvatski

Pravo na obrazovanje i Kangerova teorija prava

U filozofskoj logici možemo naći dobro razvijenu teoriju prava, koja slijedi glavne ideje klasifikacije prava koju je u drugom desetljeću 20. stoljeća dao američki pravni teoretičar W.N. Hohfeld. U drugoj polovini 20. stoljeća Stig Kanger daje osnove za formalno-semantičku analizu prava. Pojam prava razumijeva se kao tročlani odnos između ” nositelja” prava i ” protivnika” prava s obzirom na “ predmet prava&raquo ; , a taj se pojam razlaže korištenjem kombinacije deontičkog operatora i operatora radnje. Na primjer, pravo-traženja kao jedna vrsta prava dobiva sljedeće razjašnjenje: n ima pravo-traženja u odnosu na p obzirom na stanje stvari F(n, p) ako i samo ako treba biti tako da p čini da bude slučaj F(n, p). Iako se čini da Kangerov pristup daje odgovarajuću osnovu formalizaciji, ipak neke slabosti u pristupu pokazuju da su potrebni dopunski pojmovi. U prvom dijelu izlaganja, kritički ćemo preispitati L. &Aring ; qvist-ove i L. Lindhal-ove dopune Kangerovom pristupu. U drugom dijelu, primijenit ćemo revidiranu Kanger-klasifikaciju prava na poseban slučaj prava na obrazovanje, pojmljenog u smislu ljudskog prava, kako je izloženo u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Cilj je utvrditi vrstu prava ili kombinaciju vrsta prava koju oprimjeruje pravo na obrazovanje, te ispitati stupanj preciznosti koje se može postići u determinaciji tipa prava unutar revidirane Kanger-klasifikacije. U trećem ćemo dijelu komentirati razliku između prava na obrazovanje kao prava koje osoba ima i prava na obrazovanje kao prava koje je ostvareno za tu osobu. U završnom ćemo dijelu pokušati ocrtati neke posljedice predložene analiza koje su relevantne za filozofiju odgoja i obrazovnu politiku.

teorija prava; deontička logika; pravo na obrazovanje

nije evidentirano