talijanski

Parti dell' Ordinarium Missae nel canto glagolitico come esempi della polifonia semplice nella Dalmazia settentrionale

Svojim se nazivom glagoljaško pjevanje jasno razlikuje od staroslavenskog crkvenog pjevanja pod kojim se terminom u svijetu redovito razumijeva crkveno pjevanje istočnog obreda, rusko, bugarsko, srpsko i makedonsko. U širem smislu ono zahvaća svekoliko od davnine uobičajeno pjevanje svećenika i laika (solista i skupina), liturgijsko, paraliturgijsko i drugo crkveno pjevanje, i to zapadnog obreda koje je u svojim počecima proizašlo iz crkvenoga pjevanja na crkvenoslavenskom jeziku. U napjevima je - osim elemenata istočnog, bizantskog crkvenog pjevanja i osobina zapadnog, rimskog gregorijanskog korala kao i drugih oblika crkvenoga pjevanja - prihvatilo i značajke svjetovne vokalne folklorne glazbe onih užih geografskih područja na kojima se razvijalo - u Istri, na kvarnerskim otocima, u Hrvatskom primorju i u Dalmaciji. Unatoč lokalnim razlikama, glagoljaški su napjevi pretežno dvoglasni, povremeno i višeglasni, opseg im je uglavnom manji od sekste (i septime), a ritam pretežno slobodan. U pogledu glazbenih osobina većinom su pristupačni i prosječnim pjevačima, što pokazuju i tri priložena notna zapisa pjevanih nepromjenljivih dijelova mise iz zadarskog područja

glagoljaško pjevanje; Hrvatska; polifonija

nije evidentirano