hrvatski

Prihvaćeni govor vs. received pronunciation

U članku se razmatraju dvije teme: sadržaj naziva "Received Pronunciation" i mogućnosti propisivanja izgovora. Potaknut nazivom "suvremeni hrvatski prihvaćeni izgovor" autor prikazuje sadržaj engleskoga termina "Received Pronunciation", čime bi se preveo na engleski spomenuti hrvatski naziv. Naglašena je socijalna funkcija toga tipa izgovora i (namjerno) netransparentno značenje toga termina. No, posebno se ističe uloga kodifikacije u engleskom slučaju. Daniel Jones je opisao taj tip izgovora nakon što je postao društveno prestižan jer su se njime služili viši slojevi i težili su mu govornici koji su nastojali socijalno napredovati. Time što ga je opisao, Jones ga je podupro i omogućio da se lakše poučava. Promjenom društvenih uvjeta i širenjem visoke naobrazbe, i drugi tipovi izgovora dobivaju na statusu te Received Pronunciation prestaje biti jedini prestižni izgovor mijenjajući se u smjeru lokalnih izgovora. Autor smatra da je stanje u nas drugačije te da izgovor i prozodija novoštokavskoga govora, kako je donekle opisana, nije uspjela postići prestiž među obrazovanim krugovima, osim u filologa. Implicitno prihvaćen izgovor u nas ne bi se mogao invarijantno opisati, nego predstavlja kontinuum varijabli, a prihvaćen je po tome što školovani govornici nemaju na taj izgovor ozbiljnih zamjerki u komunikaciji. Rad na koji se autor osvrće i koji empirički istražuje uporabu i odnos prema nekim naglascima na dobru je istraživačkom putu, ako se prihvati da su dublete i kontinuum izgovornih mogućnosti u našem prihvaćenom izgovoru prihvatljiva pojava.

prihvaćeni izgovor; received pronunciation; prestižni izgvor; normiranje izgovora; engleski jezik; hrvatski jezik

nije evidentirano