hrvatski

Lička ikavica- nesuđeni hrvatski književni jezik

U doba standardizacije u 19. stoljeću hrvatski je jezik imao dva moguća puta: ijekavski i ikavski kao standardni izgovor. Ijekavski je zastupao Ljudevit Gaj i ilirci pozivajući se na ijekavizam stare dubrovačke književnosti i srodnost s jezikom Srba koji je kao standard zastupao Vuk Kardžić. Ikavski je zastupao književni krug oko časopisa Zora dalmatinska u kojem je jedan od najuglednijih suradnika bio Šime Starčević, pisac prve hrvatske gramatike koja je u cijelosti pisana hrvatskim jezikom, a zvala se Nova ricsoslovisca iliriscka (1812). Zbog tadašnjih političkih prilika pobjedila je ijekavica te je ona i danas izgovorni standrd hrvatskog jezika. Međutim istraživanja pokazuju da je ikavica imala iste mogućnosti da postane standardom, a da se to dogodilo, hrvatski bi standardni jezik imao tijekom svoje povijesti barem dvije teškoće manje: ne bi nastali toliki sporovi o jedinstvu i razlikama između hrvatskog i srpskog, a Starčevićeva zapadnoeuropska grafija puno je bliža potrebama informatičke funkcije jezika od Gajeve slavenske. Da je prihvaćen Starčevićev prijedlog, danas bi osnova standardnog hrvatskog jezika bila lička ikavica.

ikavski, ijekavski, hrvatski književni jezik, Šime Starčević

nije evidentirano