hrvatski

Moklobemid u terapiji pacijenata s PTSP-om tijekom psihoterapijskog programa fokusiranog na traumu

Posttraumatski stresni poremećaj predstavlja složen psihološki i neurofiziološki dizblans koji je nastao kao posljedica proživljenoga traumatskog iskustva. Neurofiziološki dizbalans podrazumijeva, između ostalog, i složene poremećaje serotonergičkog i adrenergičkog sustava. Stoga je za očekivati da će agensi koji stabiliziraju serotonergički sustav imati blagotvoran utjecaj i kod PTSP-a. SIPPS su dokazano efikasni u farmakoterapiji posttraumatskih poremećaja, što pokazuju brojna istraživanja. IMAO su se pokazali također učinkovitima, ali zbog svojih nuzefekata nisu naišli na široku promjenu. Upravo zbog svojeg djelovanja na adrenergički sustav, a uz rijetke nuspojave, smatrali smo da bi i RIMA mogli biti efikasni u terapiji PTSP-a, pa i onda kada se medikacija provodi paralelno s psihoterapijskim programima fokusiranima na traumu. U dnevnobolničkom setingu na traumu centriranog psihoterapijskog programa pacijenti s dijagnozom PTSP-a prema ICD-10 ( N=39) randomizirano su podijeljeni u dvije grupe od kojih je jedna dobivala SIPPS (sertralin) u dozi 50 do 150 mg, a druga RIMA (moklobemid) u dozi 300 do 450 mg. Uspoređeni su rezultati na ljestvici simptoma Harvard Trauma Questionnaire-a, STAI 1 i 2, te Beckovoj ljestvici za depresivnost, nakon četiri odnosno deset tjedana terapije. Rezultati ne pokazuju statistički značajne razlike u učinkovitosti glede simptoma PTSP-a, anksioznosti i depresivnosti.Zaključak je da se moklobemid pokazao jednakovrijednim lijekom kao i SIPPS, kada se primjenjuje tijekom na traumu centriranog psihoterapijskog programa.

moklobemid; sertralin; PTSP; veterani; psihoterapijski program

nije evidentirano