hrvatski

ZNAČENJE LABORATORIJSKE DIJAGNOSTIKE U MOŽDANOM UDARU

Moždani udar, prvi uzrok smrtnosti i invalidnosti u Republici Hrvatskoj, nastaje zbog intracerebralnog ili subarahnoidnog krvarenja (15-20%) ili zbog moždane ishemije uzrokovane hemodinamski, trombozom ili embolijom (80-85%). Predstavlja akutno stanje koje zahtijeva hitnu intervenciju uključujući i hitnu laboratorijsku obradu uzoraka krvi, likvora i mokraće. Iako se današnja dijagnostika moždanog udara temelji pretežito na tzv. metodama slikovnog prikaza doplerske sonografije, ekstrakranijskog obojenog doplera, transkranijskog doplera te kompjutorizirane tomografije (CT), ipak je u diferencijalnoj dijagnostici i praćenju tijeka bolesti neophodna analiza likvora. Određivanjem hematogenih pigmenata u likvoru moguće je razlučiti krvarenja uza skeletne strukture, intracerebralnu hemoragiju, subduralnu hemoragiju, cerebralni ili subduralni hematom te krvarenja iz aneurizama. Razina glikemije predstavlja prediktivnu vrijednost za razvoj pogoršanja i hemoragijsku transformaciju. Novije studije upućuju na povezanost koncentracije homocisteina, lipoproteina (a), totalnog antioksidativnog statusa s jakošću cerebrovaskularne bolesti. Proteine specifične za središnji živčani sustav, neuron specifičnu enolazu (NSE), S-100 protein i mijelinski bazični protein (MBP) nakon moždanog udara nalazimo u serumu. Oslobađaju se iz oštećenih nervnih stanica, prolaze krvno-moždanu barijeru i dospijevaju u cirkulaciju. NSE predstavlja osjetljiv biljeg postishemijskog i hemoragijskog oštećenja mozga. S-100 protein nakon 8 sati do 4. dana od moždanog udara korelira s veličinom infarkta te se rabi u predviđanju kliničkog ishoda. Vršna vrijednost MBP 4-5. dana nakon udara korelira s veličinom lezije. Godine 1992. započeli su prvi kontrolirani pokusi o djelotvornosti rekombinantnog tkivnog plazminogena (rtPA) u liječenju moždanog udara 3-6 sati od početka simptoma. Liječenje se provodi prema točno određenom protokolu, a svako odstupanje donosi velik rizik za komplikacije, poglavito hemoragijsku transformaciju. Kumulativne meta-analize potvrdile su pozitivan učinak ove terapije unatoč brojnim rizicima. Istraživani su i biokemijski pokazatelji rizika u primjeni ove terapije. Prije i tijekom provođenja terapije potrebne su koagulacijske i hematološke pretrage. Više autora izvijestilo je o značenju određivanja koncentracije metaloproteinaze matriksa 9 (MMP-9) prije početka terapije. Ipak, ostaje nejasno doprinose li povećane koncentracije MMP-9 u plazmi stvaranju tromba rezistentnog na trombolizu ili je to epifenomen nastao zbog drugih čimbenika.

Moždani udar

nije evidentirano