hrvatski

Uporaba genetskih algoritama u problemima raspoređivanja

Genetski algoritmi predstavljaju veoma robustnu metodu optimiranja i danas se koriste na veoma raznolikom skupu problema. Rasporedi sati, kao dio skupa kombinacijskih problema sa ograničenjima, spadaju u skup važnih, ali i teških problema za rješavanje. U radnji se ispituje uporaba genetskih algoritama u optimiranju problema rasporeda sati. Nakon opisa što su to genetski algoritmi, uvođenja osnovne terminologije genetskih algoritama, te opisa temelja funkcioniranja genetskih algoritama, opisuju se problemi raspoređivanja. Posebna se pažnja daje problemu rasporeda sati i njegovoj matematičkoj definiciji. Za ovas se problem izgrađuje genetski algoritam u cijeloj svojoj kompleksnosti: direktno kodiranje kromosoma, strategije izbora roditelja i zamjene potomcima, genetski operatori, funkcija cilja, vjerojatnost pojedinih operatora. Ispituju se kombinacije parametara izvođenja i odabranih operatora na kvalitetu konvergencije. Rezultati ispitivanja ukazuju na uporabu strategije stacionarnog stanja i jednostavnih genetskih operatora križanja i mutacije, zbog najboljih rezultata konvergencijei slabe osjetljivosti na veličine odabranih parametara. Uočava se utjecaj veoma visoke interakcije među genima direktno kodiranih kromosoma na dinamiku i rezultate optimiranja.

optimiranje; genetski algoritmi; genetski operatori; kombinacijski problemi; raspored sati; interakcija

nije evidentirano