hrvatski

O dvjema vrstama hrvatskih "pseudoromanizama"

Novouočena pojmovna opreka, poznata u međunarodnoj jezikoslovnoj terminologiji kao etymologia proxima vs. etymologia remota (što se hrvatski može prevesti neposredna etimologija vs. daleka etimologija), stavlja u pitanje nužnost "nazovi -izama", pa tako i pseudoromanizama. U hrvatskom se slučaju pokazalo da je spomenute posuđenice bolje zvati konkretnim nazivom, tj. u svezi sa stranim (neromanskim jezikom), iz kojega ih je naš jezik primio. Veoma je malo, naime, važno, iz kojega su romanskog jezika dotične riječi stigle u njemački, ruski, mađarski (itd.), jer je bitno da su one hrvatski germanizmi, rusizmi, hungarizmi (itd.). U ovom se članku, na osnovi analize brojnih ''primjera'', prikazuju i neka nova teoretska dostignuća koja mogu koristiti etimološkom proučavanju svih jezika.

daleka etimologija; mnogostruka etimologija; neposredna etimoloigija; hrvatski; ''pseudoromanizmi''

nije evidentirano