hrvatski

Homozigot CYP2C9*3 alela : prikaz slučaja bolesnika na terapiji varfarinom

Uloga genske varijabilnosti u interindividualnom odgovoru na lijekove predstavlja značajno područje znanstvenog interesa s mogućim važnim utjecajem na terapijski odgovor. CYP2C9 je odgovoran za metabolizam S-varfarina. Uz CYP2C9*1 alel (divlji tip) najčešće zastupljeni aleli u bijelaca su CYP2C9*2 i CYP2C9*3 koji u homozigotnom obliku dovode do stvaranja enzima niske aktivnosti (12%, odnosno manje od 5%) u odnosu na divlji tip. Cilj studije bio je ispitati utjecaj polimorfizma CYP2C9 na varijabilnost doze varfarina. U ispitivanje je bilo uključeno 358 ispitanika: 181 bolesnik na terapiji varfarinom (Marivarin) dulje od mjesec dana (102 žene i 79 muškaraca, prosječna dob 60 godina, raspon 19-80 godina) i 177 dobrovoljnih davatelja krvi (61 žena i 116 muškaraca, prosječna dob 34, 5 godina, raspon 18-65 godina) kao kontrolna skupina. Genotipizacija CYP2C9*1, *2 i *3 alela rađena je PCR-RFLP metodom primjenom restrikcijske endonukleaze Ava II, Nsi I i Kpn I. Učestalost alela CYP2C9*2 i CYP2C9*3 u kontrolnoj skupini iznosila je 12, 4% odnosno 3, 7%, a u skupini bolesnika 17, 4% i 6, 6% (nema statistički značajne razlike). U skupini bolesnika otkriven je jedan genotip CYP2C9*3/*3. Radilo se o 56-godišnjem muškarcu koji je hospitaliziran pod dg. Insultus cerebrovascularis, Fibrillatio atriorum, Hypertensio arterialis. Početna doza Marivarina iznosila je 4, 0 mg (2, 8 INR), optimalna doza 1, 5 mg (1, 83 INR), dužina uzimanja lijeka 8 mj., vrijeme postizanja terapijskog optimuma 60 dana. Dakle, bolesnik s rijetkim genotipom CYP2C9*3/*3 zahtijevao je vrlo nisku dozu varfarina i dugo vrijeme za postizanje terapijskog optimuma. Krvarenje je izbjegnuto pažljivim i čestim praćenjem PV-a, stoga bi određivanje genotipa CYP2C9 prije uvođenja terapije zasigurno imalo i ekonomsku opravdanost.

CYP2C9*3; homozigot; varfarin

nije evidentirano