hrvatski

Skica teološkog utemeljenja ideje solidarnosti - Traganje za "solidarnim" dimenzijama teologije stvaranja i spasenja

Doprinos pokušava iznijeti određenu skicu/nacrt ideje solidarnosti iz teološke perspektive. Fundamentalno-teološko pitanje o solidarnosti nije moguće postaviti bez prethodnog upoznavanja s već ostvarenim razumijevanjem ideje solidarnosti u teologiji. Nedvojbeno je da je sekularističko društveno ozračje stvorilo ideju solidarnosti, povijesno povezanu s idejom bratstva proklamiranom od Francuske revolucije. S druge strane, istinito je da socijalni nauk Crkve već više od jednog stoljeća ide za osmišljavanjem ideje solidarnosti u svjetlu kršćanske poruke. U tom je kontekstu ideja solidarnosti shvaćena kao kršćanska krepost i kao moralno načelo za socijalno-etičko djelovanje, a protumačena je sadržajno bliskim idejama kršćanske ljubavi, kršćanskoga bratstva, pravednosti i uzajamnosti među svim ljudima i narodima. Traganje za "solidarnim" dimenzijama teologije stvaranja i spasenja polazi upravo od tih ostvarenja, pri čemu se nastoji izbjeći opasnost svođenja smisla ideje solidarnosti na smisao drugih kršćanskih ideja, ali i obrnuto, tout court. Dinamično i povijesno tumačenje i razumijevanje teologije stvaranja u svjetlu inherentne joj teologije spasenja, navodi na zaključak da teološko utemeljenje ideje solidarnosti, kao i njezinih sadržaja, bitno ovisi o dinamičnom i kontekstualnom tumačenju i razumijevanju Božjeg stvaranja i spasenja čovjeka i svijeta u Isusu Kristu. Pritom se dijalektička napetost « već da» , « ne sada» i "još ne" Kraljevstva Božjega nudi kao hermeneutički ključ za tumačenje ideje solidarnosti kao povijesne i naravne stvarnosti u svjetlu cjelovite kršćanske poruke koja traži aktualizaciju u danim povijesnim okolnostima, a na način kako tu aktualizaciju zahtijeva ideja solidarnosti. Ostvarene rezultate izloženih promišljanja valja uzeti s dozom obazrivosti, jer se radi samo o jednom pokušaju danom u skicama. Oni nisu sasvim zaokruženi i kao takvi nisu definitivni. Dakle, radi se samo o skicama koje mogu eventualno poslužiti kao metodičko usmjerenje za daljnja teološka istraživanja i produbljivanja « solidarnih» dimenzija stvaranja i spasenja, kao pretpostavki za ispravno povijesno i kontekstualno shvaćanje odnosa između « naravne solidarnosti» ("naravno bratstvo među ljudima") i « nadnaravne solidarnosti» ("nadnaravno bratstvo među ljudima koji čine jednu Božju obitelj snagom Božjeg zahvata u jedinstvenom činu stvaranja s inherentnim kristološkim implikacijama, te konačnom jedinstvenom činu spasenja u Kristu"). Iz takvog shvaćena povijesno-spasenjske dijalektike otvaraju se vrata mogućim traganjima za dinamičnim povijesno-kontekstualnim antropološkim i etičkim implikacija ideje solidarnosti u svjetlu datosti biblijske objave i kršćanske tradicije.

naravna-nadnaravna solidarnost; bratstvo; uzajamnost; ljubav; pravednost; socijalni nauk Crkve; teologija stvaranja; teologija spasenja; Evanđelje; obraćenje

nije evidentirano