hrvatski

Vladajući položaj na tržištu i njegova zlouporaba u pravu tržišnog natjecanja Europske zajednice

1. Stvaranje sustava zaštite tržišnog natjecanja, predviđeno je odredbom čl. 3. Ugovora EZ koja utvrđuje načela na kojima se zasniva Europska zajednica i pripada sustavu "politika" kojima se ostvaruju njeni ciljevi. S jedne strane, odredbe čl. 81[85]. i 82[86]. Ugovora EZ konzistentno su tumačene kao norme čiji je cilj uklanjanje prepreka trgovini među državama članicama i koje dopunjuju odredbe Ugovora EZ o slobodi kretanja roba i pružanja usluga. S druge strane, presude Europskog suda i odluke Komisije ukazuju na važnost uloge koju ima pravo tržišnog natjecanja u gospodarstvu temeljenom na slobodnom tržištu. Tržišno natjecanje, kao odnos koji postoji između poduzetnika koji prodaju robu ili pružaju usluge iste vrste, u isto vrijeme i istoj grupi kupaca, snažno djeluje na poduzetnike na način da ih prisiljava da se stalno prilagođavaju promjenama sklonosti potrošača za određenim proizvodima i uslugama, i to po cijenama koje su potrošači spremni plaćati, pa se raspoloživi gospodarski resursi usmjeravaju na proizvodnju onih roba i usluga za kojima vlada najveća potražnja i koje donose najveću dobit. Kako održanje konkurentnog tržišta može biti ugroženo različitim oblicima sporazumijevanja među poduzetnicima, samostalno poduzetim postupcima poduzetnika koji imaju snažan položaj na tržištu kao i koncentracijama poduzetnika kojima se stvara ili jača već postojeći snažan položaj na tržištu, pretpostavka za očuvanje konkurentnog tržišta je određen oblik "intervencije" putem prikladnih pravnih instrumenata u privatnopravne odnose među poduzetnicima. Cilj prava tržišnog natjecanja je, stoga, sprječavanje svih oblika jačanja tržišne snage poduzetnika primjenom metoda koje nisu utemeljene na procesu tržišnog natjecanja, kako bi se očuvala struktura tržišta u kojoj su poduzetnici potaknuti na unaprjeđivanje učinkovitog organiziranja njihovih djelatnosti i na kreativnu inicijativu uvođenjem novih proizvoda na tržište i razvojem novih proizvodnih tehnika. Brojna "izvješća" Komisije politici tržišnog natjecanja potvrdila su važnost uloge "politike tržišnog natjecanja" koja se provodi u cilju "zadovoljavanja individualnih i kolektivnih" društvenih potreba, te nastojanja da na svim razinama zajedničkog tržišta "postoji prava mjera tržišnog natjecanja", koja doprinosi "unaprjeđivanju efikasnosti, koja je sine qua non jednakomjernog unaprjeđivanja životnog standarda i perspektive zaposlenosti" u državama članicama. Na značaj tržišnog natjecanja kao mehanizma koji uređuje gospodarski život u državama članicama Europske zajednice ukazuje i činjenica da se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja primjenjuju na obavljanje svake djelatnosti koja uključuje promet roba ili usluga, bez obzira da li je stjecanje dobiti cilj obavljanja djelatnosti, da li se dobit doista ostvaruje, i da li "entitet" koji obavlja gospodarsku djelatnost ima pravnu osobnost odvojenu od države. 2. Odredba čl. 82[86]. Ugovora EZ odražava poseban pristup koji se zauzima u odnosu na poduzetnike koji imaju veliku tržišnu snagu. Razlog takvog posebnog pristupa je činjenica da poduzetnici koji zbog svoje tržišne snage nisu u značajnoj mjeri izloženi pritisku tržišnog natjecanja mogu samostalno poduzetim postupcima u značajnoj mjeri utjecati na razinu tržišnog natjecanja. Presude Europskog suda definirale su dva ključna obilježja koja izdvajaju poduzetnika sa velikom tržišnom snagom od ostalih sudionika na tržištu i daju mu poseban status poduzetnika u vladajućem položaju: a) sposobnost sprječavanja održavanja ili razvoja tržišnog natjecanja, te b) sposobnost ponašanja u značajnoj mjeri neovisno o konkurentima, kupcima i potrošačima. "Neovisnost ponašanja" na tržištu podrazumijeva, s jedne strane, sposobnost podizanja cijena bez istodobnog gubitka udjela na tržištu, pa samo poduzetnici u vladajućem položaju imaju sposobnost samostalnog poduzimanja "iskorištavajućih" zlouporaba određivanjem "prekomjerno visokih cijena". Također, "neovisnost ponašanja" može se očitovati i u okolnosti da takav poduzetnik kao "neizbježan trgovački partner" ima sposobnost diskriminiranja u cijenama iskorištavanjem različite razine elastičnosti potražnje pojedinih kupaca ili nametanja "nepoštenih trgovačkih uvjeta". Sposobnost sprječavanja održavanja ili razvoja tržišnog natjecanja može se očitovati i kao sposobnost da kao "neizbježan trgovački partner" na jednom tržištu, u značajnoj mjeri zatvara pristup povezanom tržištu, ali također i u sposobnosti da svojim postupcima određuje uvjete pod kojima će razvijati tržišno natjecanje sa konkurentima u horizontalnom odnosu na tržištu. Karakteristični oblici zatvaranja povezanog tržišta su primjena vezanog posla i odbijanje poslovanja odnosno pristupa "neophodnom sredstvu", dok se sprječavanje održavanja i razvoja tržišnog natjecanja sa konkurentima u horizontalnom položaju na tržištu može očitovati u učincima primjene ugovora o isključivom poslovanju na mogućnost konkuriranja i rasta tržišnih udjela konkurenata, u primjeni sustava popusta u cijeni koji po svojim učincima odgovaraju učinku ugovora o isključivom poslovanju, te odbijanju poslovanja u situacijama u kojima je određen oblik suradnje sa konkurentom neophodan da bi konkurent sa slabijim položajem na tržištu mogao učinkovito konkurirati. Također, sposobnost isključivanja ili "discipliniranja" konkurenta predatornim cijenama, moguće je isključivo ukoliko poduzetnik ima dostatne financijske resurse koji mu omogućavaju da pretrpi kratkoročne gubitke, kao i proizvodne kapacitete koji mu omogućavaju da preuzme udjele na tržištu isključenih konkurenata. Smisao posebnog uređenja zabrane poduzimanja određenih postupaka poduzetnika u vladajućem položaju odredbom čl. 82[86]. Ugovora EZ temelji se, stoga, na pretpostavci da određeni oblici samostalnog ponašanja na tržištu mogu ograničavajuće djelovati na tržišno natjecanje isključivo ukoliko ih poduzima poduzetnik koji ima snažan položaj na tržištu. 3. Definirajući pojam "zlouporabe" u predmetu Hoffman-La Roche, Europski sud je pošao od pretpostavke da je već zbog same prisutnosti poduzetnika u vladajućem položaju, tržišno natjecanje oslabljeno. Premda sama činjenica da poduzetnik ima veliku tržišnu snagu nije povreda propisa tržišnog natjecanja, navedena je pretpostavka dovela do razvoja koncepta "posebne odgovornosti" poduzetnika u vladajućem položaju na tržištu "da ne dozvoli da njegovi postupci oslabe istinski nenarušeno tržišno natjecanje na zajedničkom tržištu", razvijenog u predmetu Michelin, što je dalekosežno utjecalo na tumačenje pojma "zlouporabe". S jedne strane, nametanje "posebne odgovornosti" ograničava način ponašanja na tržištu poduzetnika u vladajućem položaju, zabranjujući mu postupanja koja poduzetnici izloženi pritiscima tržišnog natjecanja mogu poduzimati. Utjecaj na strukturu tržišta i ekonomske posljedice odlučan su kriterij dopustivosti postupaka koje poduzima poduzetnik na tržištu. S druge strane, pojam "posebne odgovornosti" poduzetnika obuhvaća ne samo zabranu nekih oblika ponašanja, već i obvezu da, pod određenim uvjetima, "afirmativno" djeluje na razvoj strukture tržišta i unaprjeđivanje efikasnosti zadovoljavanja potreba svojih kupaca i korisnika usluga. Naime, dalekosežne posljedice tumačenja pojma "zlouporabe" primjenom kriterija "posebne odgovornosti" očitovale su se, primjerice, u utvrđivanju odgovornosti za nedostatnu efikasnost u upravljanju poslovima, te korištenja i razvoja proizvodnih kapaciteta i moderne tehnologije u predmetima Lucezeau v. SACEM i Porto di Genova, obvezi proizvođača računala IBM da pravovremeno stavi na raspolaganje svojim konkurentima sve potrebne tehničke informacije koje su potrebne za razvoj hardware i software kompatibilnih proizvoda nadogradnje, odgovornosti za ograničavanje tržišta u predmetu Football World Cup, bez obzira na odsustvo kako "isključujućih" tako i "iskorištavajućih" obilježja načina distribucije ulaznica za nogometne utakmice, kao i odgovornosti proizvođača piva Interbrew zbog stjecanja prava isključive distribucije piva proizvođača Calsberg, kojim je ojačao svoj već postojeći snažan položaj na mjerodavnom tržištu. 4. U svojim presudama Europski sud je razvio konzistentnu metodu analize postojanja vladajućeg položaja na tržištu. Premda se korištene metode analize u značajnoj mjeri podudaraju sa metodama razvijenima u okvirima primjene prava antitrusta SAD, te metode ne treba smatrati samo recepcijom rješenja komparativne prakse, već prvenstveno primjenom "pravila struke", razvijenih u ekonomskoj teoriji tržišnog natjecanja, koja omogućavaju analizu strukture tržišta, položaja pojedinih sudionika na tržištu, te razinu utjecaja potencijalnog tržišnog natjecanja na ponašanje sudionika na tržištu. U ocjeni postojanja vladanja na tržištu, najveća je važnost pridavana položaju poduzetnika u strukturi tržišta, pa je definicija mjerodavnog tržišta, s obzirom na proizvod i njegovu geografsku dimenziju, neizostavan dio obrazloženja svih odluka Komisije, a izuzetno često i predmet razmatranja Europskog suda u predmetima pokrenutim žalbom na odluke Komisije. Ta analiza nije zanemarivana ni u onim predmetima u kojima je razmatrano pitanje vladajućeg položaja poduzetnika koji ima isključivo pravo obavljanja određene djelatnosti, zbog činjenice da proizvod ili usluga proizvedeni odnosno pruženi obavljanjem djelatnosti obuhvaćene isključivim pravom također mogu biti izloženi pritiscima tržišnog natjecanja nadomjestivih proizvoda, i time neposredno utjecati na razinu "neovisnosti" ponašanja poduzetnika. S druge strane, analiza mjerodavnog tržišta, posebice u predmetima u kojima visina udjela na tržištu ili odsustvo značajnijih razlika udjela poduzetnika prisutnih na mjerodavnom tržištu nije dopuštala automatski donošenje zaključka o vladanju na tržištu, dopunjavana je analizom snage djelovanja potencijalnog tržišnog natjecanja, koja je uvjetovana sposobnošću poduzetnika koji nisu prisutni na mjerodavnom tržištu da nadvladaju prepreke ulaska na mjerodavno tržište u slučaju povećanja cijena. 5. Značajno je obilježje pojma "zlouporabe" da ono obuhvaća dvije vrste ponašanja poduzetnika na tržištu. Za razliku od prava antitrusta SAD, pravo tržišnog natjecanja Europske zajednice zabranjuje ne samo primjenu metoda različitih od onih koja obilježavaju uobičajene metode tržišnog natjecanja cijenama i kvaliteti proizvoda i pruženih usluga, koje utječu ili mogu utjecati na strukturu tržišta, već i ponašanja koja se mogu smatrati "manifestacijom" postojanja vladajućeg položaja na tržištu. Pojam "zlouporabe" je, stoga, širi od pojma "monopoliziranja tržišta" razvijenog u primjeni prava antitrusta SAD. Na to ukazuje i sama odredba čl. 82[86]. Ugovora EZ, navodeći kao primjer zlouporabnog postupanja "izravno ili neizravno nametanje nepoštenih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih nepoštenih uvjeta trgovine", što je Europski sud u predmetu Continental Can tumačio kao "praksu koja može neposredno štetiti potrošačima". 6. Premda zabrana utvrđivanja prekomjerno visokih cijena stvara značajne poteškoće preciznog razgraničenja "prekomjerno visokih" i "primjerenih cijena", stav o njihovoj zlouporabnoj prirodi temelji se na prirodi odnosa između visokih cijena i umanjenja proizvodnje, jer monopolist ne može donijeti odluke o visini cijene i količini proizvoda koje namjerava proizvesti neovisno jedno o drugom. Kako svojim izborom količine proizvedenih proizvoda utječe na visinu cijene koja će prevladavati na tržištu, ukoliko ne može diskriminirati u poslovima sa različitim kupcima, racionalni će monopolist ostvariti veću dobit umanjenjem razine proizvodnje u odnosu na onu koja bi postojala u uvjetima učinkovitog tržišnog natjecanja. Visoke su cijene, stoga, odraz oskudnosti ponude roba i usluga koje čine mjerodavno tržište i nedostatne "efikasnosti" poduzetnika u vladajućem položaju da u upravljanju poslovima i organiziranju obavljanja svoje djelatnosti doprinosi ukupnom blagostanju društva. Isti razlozi opravdavaju i "zabranu ograničavanja proizvodnje" odnosno nametanje "nepoštenih trgovačkih uvjeta". Očit je, međutim, problem utvrđivanja preciznih pravnih standarda, koji bi istovremeno osigurali dostatnu razinu pravne sigurnosti i umanjili štetne posljedice ponašanja na tržištu na koje upozorava ekonomska teorija monopola. U razmatranju tih problema Europski sud je zauzimao različite pristupe, ističući u predmetu United Brands metodu usporedbe prodajnih cijena proizvoda i troškova njegove proizvodnje kao najprimjereniju, ali dopuštajući u predmetu Bodson i metodu usporedbe cijena poduzetnika koji drži koncesiju i cijena drugih poduzetnika, ili prebacujući teret dokazivanja na poduzetnika u vladajućem položaju da pozivanjem na objektivne razloge opravda razliku u njegovim cijenama i cijena koje prevladavaju u drugim državama članicama, u predmetu Lucezeau v. SACEM. Isto tako, zbog očitih poteškoća razgraničenja dopuštenog od zlouporabnog ponašanja na tržištu, ograničavanje proizvodnje kao oblik zlouporabe razmatrano je u pravilu u predmetima u kojima je poduzetnik imao isključivo pravo obavljanja određene djelatnosti, a "očito nije" bio "u mogućnosti zadovoljiti potražnju koja prevladava na tržištu", kako je zaključeno u predmetu Höfner & Elser, ili je poslovao sa suviše visokim troškovima zbog neprihvaćanja "korištenja moderne tehnologije", što je ocijenjeno zlouporabnim u predmetu Porto di Genova. Nepošteni trgovački uvjeti kao oblik zlouporabe vladajućeg položaja odražavaju isto načelo koje se primjenjuje na zlouporabu određivanjem prekomjerno visokih cijena i ograničavanje proizvodnje, naime, odsustvo "efikasnosti" u poslovanju sa poslovnim partnerima. Takva praksa također može utjecati na blagostanje potrošača, jer "iskorištavanje" tržišne snage poduzetnika u vladajućem položaju može štetno utjecati na razinu "efikasnosti" njegovih poslovnih partnera da na učinkovit način odnosno niskim cijenama udovoljavaju potrebama potrošača. Ipak, načelo zabrane "iskorištavanja" nametanjem nepoštenih trgovačkih uvjeta primjenjivano je i u situacijama kada takva posljedica nije mogla biti pretpostavljena. Na to upućuje i presuda u predmetu BRT v. SABAM, u kojoj je Sud, uzimajući u obzir "sve relevantne interese", zlouporabnim ocijenio nametanje obveza autorima koje "nisu apsolutno neophodne za ostvarivanje... cilja" koji se ostvaruje povjeravanjem ostvarivanja i zaštite njihovih prava društvu za upravljanje autorskim pravima, i koje time "nepošteno zadiru u slobodu članova da koriste svoja autorska prava". Taj razlog, međutim, odredio je odluku Komisije u predmetu Railway rolling stock, u kojem je razmatrana ravnoteža interesa ugovornih strana u pogledu prava na iskorištavanje tehnologije razvijene tijekom ispunjenja obveza iz njihova ugovora o razvoju i proizvodnji vagona. Pravo korištenja tako razvijene tehnologije bilo je opravdano potrebom održavanja i proizvodnje drugih serija vozila, no prijenos svih prava zaštićenih patentima, industrijskim obličjem i drugim isključivim pravima, nije bilo apsolutno neophodno za ostvarivanje tog cilja. 7. Primjena načela "efikasnosti" obilježava također i pristup koji je Europski sud zauzeo u ocjeni predatorne prirode cijena. Premda se predatorne cijene zabranjuju prvenstveno zbog njihova isključujućeg djelovanja te sprječavanja odnosno obeshrabrivanja ulaska novih poduzetnika na mjerodavno tržište, kriterij utvrđivanja predatorne prirode cijena temeljen na troškovima odraz je napora da se utvrdi jasno razgraničenje cijena koje uklanjaju jednako efikasne ili čak efikasnije konkurente i cijena koje odražavaju "istinsko tržišno natjecanje", te su sastavni dio samog procesa tržišnog natjecanja u kojem poduzetnici udovoljavaju potrebama potrošača ne samo većom kvalitetom svojih proizvoda i usluga, već i nižim cijenama. Europski sud je to jasno naznačio odbivši primjenu testa "namjere uklanjanja konkurenata", odnosno, "strateškog postupanja", koji je primijenila Komisija u predmetu AKZO Chemie. "Isključivanje sa tržišta", naime, sastavni je dio samog procesa tržišnog natjecanja, u kojem efikasniji poduzetnici uklanjaju manje efikasne, i time doprinose smanjenju cijena i unaprjeđivanju blagostanja društva. Naprotiv, "isključivanje" sa tržišta jednako efikasnih ili efikasnijih konkurenata zlouporabno je ne samo zbog nepovoljnog utjecaja na strukturu tržišta, već također zbog uklanjanja sa tržišta rivala koji obavljanjem svoje djelatnosti u jednakoj mjeri kvalitetno udovoljavaju potrebama potrošača odnosno kupaca. Iz navedenog razloga Europski sud je utvrdio da su cijene ispod prosječnih varijabilnih troškova uvijek zlouporabne, jer poduzetnik u vladajućem položaju ne može imati drugi interes u određivanju cijene na način da prodaja svake jedinice proizvoda stvara gubitak osim da time isključuje rivale sa tržišta, što mu omogućava da svoje cijene kasnije podigne koristeći svoj monopolistički položaj, jer svaka prodaja stvara gubitak, naime, ukupan iznos fiksnih troškova i barem dio varijabilnih troškova za svaku jedinicu proizvoda. Ali isto tako, cijene ispod prosječnih ukupnih troškova ali iznad prosječnih varijabilnih troškova moraju se smatrati zlouporabnima "ako su utvrđene kao dio plana za uklanjanje konkurenata", jer takve cijene "mogu istisnuti sa tržišta poduzetnike koji su možda jednako efikasni kao i vladajući poduzetnik", ukoliko ne postoje "objektivna opravdanja" za određivanje cijena ispod prosječnih ukupnih troškova. "Opravdanja" doista moraju biti "objektivne" prirode, što znači da samo u okolnostima u kojima obavljanje djelatnosti ne može imati dostatnu profitabilnost da pokrije sve uključene troškove određivanje cijena ispod prosječnih ukupnih troškova može biti ekonomski opravdano. Takve situacije nastaju, primjerice, tijekom perioda u kojem je došlo do pada u potražnji ili kada poduzetnik još nije dosegao optimalni obim proizvodnje. U predmetu Tetra Pak II smatrano je da i u takvim uvjetima cijene moraju ostati iznad varijabilnih troškova, te moraju barem dijelom doprinositi pokrivanju fiksnih troškova. U pravu Europske zajednice time je utvrđen dostatno precizan test predatornih cijena, prema kojem su cijene predatorne prirode uvijek kada mogu dovesti do uklanjanja ili sprječavanja ulaska na tržište barem jednako efikasnih konkurenata, i na taj način mogu štetno utjecati na strukturu tržišta. Time je u potpunosti odbijen pristup razvijen u presudi Vrhovnog suda SAD u predmetu Brooke Group, prema kojem nije dostatan dokaz o isključivanju jednako efikasnog rivala, već je potrebno utvrditi da visoke prepreke ulaska na tržište stvaraju "razumnu mogućnost" da će predator nadoknaditi gubitke pretrpljene tijekom perioda u kojem je prodavao svoje proizvode ispod troškova proizvodnje, te ostvariti i neke dodatne dobitke. Pristup Europskog suda, stoga, usklađuje ostvarivanje cilja održavanja strukture tržišta na kojem postoji "prava mjera tržišnog natjecanja" i načela "efikasnosti" u obavljanju djelatnosti. 8. Primjena nejednakih uvjeta na ekvivalentne poslove nije sama po sebi zlouporabna ukoliko nema neki utjecaj na tržišno natjecanje. U pravilu, primjena nejednakih uvjeta očituje se kao diskriminacija u cijenama, no ograničavajući učinci mogu nastati i primjenom drugih nejednakih uvjeta na ekvivalentne poslove sa poslovnim partnerima, posebice kada se primjenom različitih uvjeta "nagrađuju" vjerni kupci, kao je utvrđeno u predmetu BPB Industries, ili se kupcu otežava učinkovito konkuriranje na povezanom tržištu na kojem djeluje i poduzetnik u vladajućem položaju, što je Komisije ocijenila zlouprabnim u predmetu British Sugar. Ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta i "supranacionalna" priroda prava Europske zajednice nespojivi se sa svakim oblikom diskriminacije temeljem državljanstva poslovnih partnera. To je i izričito predviđeno odredbom čl. 12[6]. Ugovora EZ. Primjena nejednakih uvjeta na ekvivalentne poslove na temelju državljanstva zabranjena je i onda kada nema utjecaj na konkurentni položaj druge ugovorne strane, odnosno kada ne zatvara mogućnost učinkovitog ulaska na tržište konkurentima poduzetnika u vladajućem položaju na tržištu. Odredba čl. 82[86], st. 2, toč. c) zabranjuje isključivo diskriminaciju sekundarne razine, naime, one oblike diskriminacije koja poslovne partnere poduzetnika u vladajućem položaju stavlja u nepovoljniji konkurentni položaj. Kako, međutim, popis primjera iz čl. 82[86]. Ugovora EZ nije iscrpno nabrajanje svih vrsta zlouporaba, u brojnim su predmetima Komisija i Europski sud razmatrali oblike diskriminacije u cijenama koje su utjecale prvenstveno na primarnu razinu tržišnog natjecanja, naime, koje su ograničile mogućnost učinkovitog ulaska na tržište novih konkurenata kao i učinkovito tržišno natjecanje konkurenata vladajućeg poduzetnika koji su već prisutni na tržištu. Pravo poduzetnika da određuju različite cijene na tržištu, izričito je priznato u predmetu United Brands. Sloboda formiranja cijena "koje tržište može podnijeti" važan je dio mehanizma natjecanja na tržištu koje omogućava poduzetnicima, pa i onima u vladajućem položaju, da svojim cijenama "predusreću jednako niske ponude konkurenata". S druge strane, postupci poduzetnika kojima oni, koristeći svoju tržišnu snagu, dijele tržište geografski ili s obzirom na pojedine kategorije kupaca, i time iskorištavaju različitu razinu elastičnosti potražnje kupaca, zlouporabne su prirode. Pored toga, poduzetnik ne ispunjava "posebnu odgovornost da ne dozvoli da njegovi postupci oslabe" tržišno natjecanje kada diskriminacijom u cijenama svoje poslovne partnere stavlja u neravnopravan položaj na tržištu. 9. "Posebna obveza" poduzetnika da ne dozvoli da njegovi postupci ograniče postojeće ili razvoj novog tržišnog natjecanja uključuje i uzdržavanje od sklapanja ugovora koji sadrže obvezu druge ugovorne strane da će isključivo od poduzetnika u vladajućem položaju pribavljati cjelokupne ili dio svojih potreba za proizvodom koji čini mjerodavno tržište na kojem postoji vladajući položaj. To nije izričito navedeno kao primjer zlouporabnog postupanja u čl. 82[86]. Ugovora EZ, no ugovaranje takve obveze, inače dopušteno poduzetnicima sa malom tržišnom snagom, ograničava tržišno natjecanje ukoliko je obveza preuzeta prema poduzetniku u vladajućem položaju na tržištu, obzirom da zbog razmjera njegova udjela na tržištu ispunjenje takve ugovorne obveze u značajnoj mjeri zatvara mogućnosti rasta tržišnih udjela konkurenata te ulaska na tržište potencijalnih konkurenata. U predmetu Hoffman-La Roche, Europski sud je istaknuo da na zlouporabnu prirodu obveze isključive kupnje ili ugovaranje obveze kupnje većeg dijela potreba ne utječe činjenica da je takva odredba u ugovor unesena upravo na zahtjev kupca. Svaka obveza kupca koja poduzetniku u vladajućem položaju na tržištu osigurava unaprijed stabilno tržište te uklanja rizike koji proizlaze iz tržišnog natjecanja zlouporaba je vladajućeg položaja, čak i kada kupac ima opravdani interes da osigura redovitost i stabilnost dobavljanja proizvoda. Kako dopustivost postupaka na tržištu ovisi isključivo o ocjeni stvarnih učinaka određenog ugovora ili postupka na tržište, u predmetu Soda-ash-Solvay je jasno naznačeno da zlouporaba nastaje ne samo u situaciji kada je ugovorena obveza isključive kupnje, već i kada se druga ugovorna strana prema poduzetniku u vladajućem položaju obvezuje na pribavljanje količina proizvoda koje doista odgovaraju ili su blizu ukupnim njegovim potrebama, ukoliko je ugovor sklopljen na duže vremensko razdoblje. Iste ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje stvaraju i sustavi financijskih poticaja na pribavljanje cjelokupnih ili većeg dijela potreba od poduzetnika u vladajućem položaju na tržištu, u vidu "popusta temeljenih na vjernosti", popusta na pribavljanje dijela ukupnih potreba kupca te popusta uvjetovanih ostvarivanjem određenog "cilja prodaje", bez obzira jesu li ugovoreni ili ih poduzetnik u vladajućem položaju naprosto primjenjuje bez formalnog obvezivanja kupca. Istodobno, takvi popusti dovode do diskriminacije u cijenama, jer kupci redovito plaćaju različitu cijenu pribavljanjem istih količina roba ili usluga, te su dovedeni u neravnopravan položaj na tržištu. Time su, svakako, ispunjene pretpostavke navedene u primjeru zlouporabnog postupanja iz čl. 82[86], st. 2, toč. c) Ugovora EZ. 10. Zlouporabna priroda vezanih poslova proizlazi prvenstveno iz činjenice da njihova primjena može isključiti konkurente sa tržišta vezanog proizvoda. Isključivanje, naime, ne nastaje kao posljedica veće "efikasnosti" poduzetnika u vladajućem položaju na tržištu vezanog proizvoda, već zbog činjenice da vezani proizvod na tržištu, "slijedi" razinu "efikasnosti" poduzetnika na tržištu vezujućeg proizvoda. Stoga, zlouporaba nastaje, kako je naglasila Komisija je u predmetu Hilti, kada su vezani poslovi dio "široko primjenjivane poslovne politike" poduzetnika u vladajućem položaju. Pristup zauzet u odnosu na pitanje dopustivosti vezanih poslova u pravu Europske zajednice u značajnoj mjeri odražava rješenja razvijena u praksi prava antitrusta SAD. Primjena vezanih poslova zabranjena je isključivo kada poduzetnik ima značajnu razinu tržišne snage. To je uvijek slučaj kada ono ima vladajući položaj na tržištu. Kada je riječ o odnosu između poduzetnika u vertikalnom odnosu na tržištu, primjena vezanog posla dopuštena je ukoliko udio na tržištu dobavljača ne prelazi 30% mjerodavnog tržišta vezujućeg proizvoda. Ukoliko taj udio na tržištu prelazi 30%, a nije riječ o vladajućem položaju na tržištu pitanje dopuštenosti ovisiti će o procjeni stvarnog utjecaja vezanog posla na zatvaranje pristupa tržištu poduzetnicima već prisutnim na tržištu i potencijalnim konkurentima. S druge strane, u situaciji kada je vezujući proizvod zaštićen pravom industrijskog vlasništva, pravo Europske zajednice slijedi pristup prava antitrusta SAD, razvijen u predmetima International Salt i Loew's, prema kojem se dostatna razina tržišne snage pretpostavlja. Drugo ključno pitanje vezanih sporazuma, naime, da li je riječ o dva različita proizvoda ili kombinaciji različitih komponenti istog proizvoda, također je riješeno na način koji odgovara široko prihvaćenoj praksi razvijenoj u pravu antitrusta SAD. Premda primjer zlouporabe iz odredbe čl. 82[86], st. 2, toč. d) Ugovora EZ kao kriterij distinktivnosti proizvoda predviđa njihovu "prirodu" i "trgovačke običaje", Europski sud je konzistentno zauzimao stav da se odlučnim kriterijem treba smatrati shvaćanje kupaca odnosno potrošača o tome čine li dva predmeta koje pribavljaju jedinstven proizvod ili bi po njihovom shvaćanju taj proizvod, u odsutnosti vezanog posla, mogli pribavljati na dva različita tržišta. Taj kriterij očito je bio primijenjen u predmetu Hilti, no Prvostupanjski sud je to jasno istaknuo u predmetu Tetra Pak II, kada je smatrao da čak i u slučaju čvrstih dokaza da se dva proizvoda "prema trgovačkim običajima" prodaju vezano, poduzetnik u vladajućem položaju ne može pribjeći vezanoj prodaji "na tržištu na kojem je tržišno natjecanje već ograničeno". 11. Sudovi SAD redovito su zauzimali vrlo oprezan stav prema odbijanju poslovanja kao povredi prava antitrusta, nastojeći u svojim presudama izbjeći neprimjereno zadiranje u slobodu poduzetničke odluke o izboru poslovnog partnera. To je precizirano u predmetu Colgate, u kojem je Vrhovni sud SAD zahtijevao postojanje dokaza o namjeri monopoliziranja tržišta. Odbijanje poslovanja, stoga, pretpostavlja postojanje odnosa konkurencije između poduzetnika koji odbija poslovanje i odbijenog poduzetnika, kao i dokaz da je isključivi cilj odbijanja poslovanja namjera monopoliziranja tržišta. Pristup zauzet primjenom tzv. "doktrine neophodnih sredstava" nije u značajnijoj mjeri različit, izuzev okolnosti da je riječ o "sredstvu" a ne tržištu, pa na ocjenu mogućnosti razvoja tržišnog natjecanja na tržištu povezanom s tim "sredstvom" svakako utječe i sama priroda "neophodnog sredstva", čiji kapacitet uvjetuje broj poduzetnika kojima ne smije biti odbijen pristup pod "nediskriminirajućim uvjetima". Svojom presudom u predmetu Commercial Solvents, Europski sud je u značajnoj mjeri prihvatio p

europska unija; europska zajednica; pravo europske unije; pravo europske zajednice; tržišno natjecanje; pravo tržišnog natjecanja; vladajući položaj na tržištu; zlouporaba vladajućeg položaja; mjerodavno tržište

nije evidentirano