hrvatski

Sekundarni hiperparatireoidizam

Sekundarni hiperparatireoidizam je jedna od najčešćih komplikacija u bolesnika s kroničnom renalnom insuficijencijom. Zadržavanje fosfata, nedovoljna sinteza kalcitriola te hipokalcemija najvažniji su uzroci hiperfunkcije, i što je puno važnije hiperplazije paratireoidnih žlijezda.U početku se radi o difuznoj hiperplaziji a kasnije o nodoznoj hiperplaziji. U bolesnika s nodoznom hiperplazijom volumen paratireoidnih žlijezda je značajno veći, razina paratireoidnog hormona u perifernoj krvi je vrlo visoka, kao i aktivnost alkalne fosfataze.U nekih bolesnika (10%) i pored terapije vezačima fosfata, ispravka hipokalcemije te primjene kalctriola nije moguće spriječiti značajnu hiperplaziju paratireoidnih žlijezda i indicirana je operacija - paratireoidektomija. Najčešće se radi subtotalna paratireidektomija, rjeđe totalna s autotransplantacijom i vrlo rijetko totalna bez autotransplantacije. Recidiv nakon operativnog zahvata je do 10 % a uzrok je osnovni poremećaj, tj. kronično zatajivanje bubrega i dalje postoji. Vrlo rijetko uzrok recidiva je hipertrofija i hiperplazija stanica paratireoidne žlijezde, tj. paratireoidomatoza. U posljednjih dvije godine mi smo učinili 20 subtotalnih paratireoidektomija zbog navedene bolesti.

sekundarni hiperparatireoidizam; kronično zatajenje bubrega;

nije evidentirano