hrvatski

SUVREMENE TEHNOLOGIJE PRIJEVOZA PUTNIKA U GRADOVIMA

U magistarskom radu pod nazivom "SUVREMENE TEHNOLOGIJE PRIJEVOZA PUTNIKA U GRADOVIMA" zadatak i cilj istrazivanja bio je oblikovanje spoznaja i rjesenja koje imaju znanstveno i strucno znafeenje za razvoj cestovnog gradskog prometa razlicitim znanstvenim metodama. Defmiran je znacaj gradskog prijevoza putnika kroz probleme zagusenja koje ima nekoliko opcih uzroka kao sto su urbanizacija, specijalizacija unutar gradova, te uskladivanje opskrbe i potraznje. Mobilnost\v izrazena u velikim gradovima kod stanovnika koji su fizicki ili psihicki nesposobni da voze, ili su pak premladi ili prestari. Procjenjuje se da je onih koji su zakinuti s obzirom na prijevoz oko dvije trecine stanovnistva. Vanjske utjecaje ocekuju se kroz prometne nezgode, potrosnju energije ekoloske utjecaje, zauzimanje zemljista, estetiku, razaranje gradskih povrsina te namjenu gradskih povrsina Proces planiranja mreze za gradski prijevoz putnika sadrzi cetiri faze: planiranje sustava, analiza alternativa, preliminarni inzenjering i krajnji projekt. Do velikih pomaka u metodologiji planiranja javnog prijevoza dolazi sa sirenjem racunala. Rezultat je njegovo harmonicno djelovanje. Iriterdisciplinarni pristup primjeni informatike u cestovnom gradskom prometu doprinosi hipotetickim okolnostima rezultira raspodjelom voznji u mrezi. Kako bi se izbjegli promasaji istrazena je konfiguracija mreze posebno za zeljeznicu, a posebno za autobus Planiranje prometnog pravca rezultira optimalnom udaljenoscu izmedu paralelnih prometnih pravaca, sto je zapravo kutna udaljenost radijalnih linija. Odredivanje broja stajalista na liniji i medustajalisne udaljenosti rijeseno je dinamickim programiranjem za izracunavanje brojcanih rjesenja. Ako je gustoca polazista jedinstvena po cijelom koridoru, doslo se do saznanja da se razmaci izmedu stajalista aritmeticki povecavaju u smjeru komunikacije putnika. Ucestalost defmira broj vozila koja produ kroz neku tocku na liniji u jedinici vremena. Kod planiranja potrebno je utvrditi oblik i struktuni grada, te gravitacijske zone pomocu linija zelja putovanja putnika. Kako ne bi doslo do tranzicijskih gubitaka, potrebno je odabrati plan signalizacije za mrezu na podrucju grada. Matematicki pristup ukljucuje modele programiranja koji pocinju s matricom polaska i odredista otkrivanjem najbolje mreze javnog prijevoza prema spcificiranim kriterijima i ogranicenjima. Metodaje prilicno sofisticirana i koriste ju velike transportne tvrtke kod transportnog planiranja. Tehnologija gradskog prijevoza putnika identificira sest tipova gradskih putovanja prema nivou gustoce putovanja. Ako se zeli povecati koristenje javnog gradskog prometa za prijevoz putnika u odnosu na automobil potrebno je postici zeljene karakteristike kroz prakticnost, imidz, informaciju i sigurnost. Autobusni sustavi su praceni kroz konvencionalni i vodeni autobus, a sustavi zasnovani na tracnicama kroz uskotracnu zeljeznicu, metro, sustave s jednom tracnicom, te visece sustave- Kvazi-javni transport je ekonomicniji i ucinkovitiji u mjestima s malom gustocom i u prigradskim podrucjima. Tu spadaju voznja po narudzbi, taksi, jitney i zajednicka voznja. Inovativne tehnologije koje se mogu primijeniti u gradskom prijevozu putnika ili su u razvoju ili se selektivno primjenjuju. Poseban je interes za sustave cesta za inteligentna vozila. Tri su podrucja koja ukljucuju osobno putovanje: napredni sustavi informiranja putnika, napredni sustavi upravljanja prometom i automatsld sustavi kontrole vozila. Rezultat primjene suvremene tehnologije prijevoza putnika u gradovima su brze i ispravne odluke cime se postize visa razina sigumosti i pouzdanosti odvijanja prometa kao i povecanje ekoloskih i ekonomskih efekata.

prijevoz putnika

nije evidentirano