hrvatski

Cjelovitost molekule DNA kao biomarker onečišćenja okoliša

Citogenetička stabilnost je integralni dio homeostaze svake jedinke. Imajući u vidu važnost DNA za održavanje života (stanice, jedinke, vrste), određivanje jačine oštećenja DNA od primarnog je značaja pri utvrđivanju učinka onečišćenja na živi svijet i ekosistem u cjelini. Najrealniju procjenu antropogenog djelovanja na okoliš moguće je dobiti samo analizom organizama koji se u njemu i nalaze. Takav pristup je ujedno i najteži jer je tumačenje rezultata često vezano uz mnoge faktore čije djelovanje nam je nepoznato i/ili ga ne možemo kontrolirati. Kopnene vode i more posebno su izloženi djelovanju čovjeka jer su krajnji recipijent većine otpadnih tvari. Genotoksični stres u vodenih organizama moguće je detektirati/procijeniti mikronukleus- i komet-testom. U našim istraživanjima u tu svrhu koriste se stanice tjelesnih tekućina školjkaša i riba. U sklopu projekta &laquo ; ; CROWAT&raquo ; ; , financiranog od strane Norveškog istraživačkog savjeta, a u suradnji s Norveškim institutom za istraživanje voda (NIVA), provode se i ispitivanja oštećenja DNA u dvije vrste školjkaša: dagnji Mytilus galloprovincialis - na više postaja u srednjem Jadranu i slikarskoj lisanki Unio pictorum – u kopnenim vodama Istočne Slavonije. Raspraviti će se značajnost rezultata dobivenih ovim istraživanjima.Ovaj projekt (br. 150-463) financiran je od strane Norweigan Research Council-a.

DNA; biomonitoring; biomarkeri; genotoksičnost

nije evidentirano

engleski

DNA integrity as the biomarker of environmental pollution

Citogenetička stabilnost je integralni dio homeostaze svake jedinke. Imajući u vidu važnost DNA za održavanje života (stanice, jedinke, vrste), određivanje jačine oštećenja DNA od primarnog je značaja pri utvrđivanju učinka onečišćenja na živi svijet i ekosistem u cjelini. Najrealniju procjenu antropogenog djelovanja na okoliš moguće je dobiti samo analizom organizama koji se u njemu i nalaze. Takav pristup je ujedno i najteži jer je tumačenje rezultata često vezano uz mnoge faktore čije djelovanje nam je nepoznato i/ili ga ne možemo kontrolirati. Kopnene vode i more posebno su izloženi djelovanju čovjeka jer su krajnji recipijent većine otpadnih tvari. Genotoksični stres u vodenih organizama moguće je detektirati/procijeniti mikronukleus- i komet-testom. U našim istraživanjima u tu svrhu koriste se stanice tjelesnih tekućina školjkaša i riba. U sklopu projekta &laquo ; ; CROWAT&raquo ; ; , financiranog od strane Norveškog istraživačkog savjeta, a u suradnji s Norveškim institutom za istraživanje voda (NIVA), provode se i ispitivanja oštećenja DNA u dvije vrste školjkaša: dagnji Mytilus galloprovincialis - na više postaja u srednjem Jadranu i slikarskoj lisanki Unio pictorum – u kopnenim vodama Istočne Slavonije. Raspraviti će se značajnost rezultata dobivenih ovim istraživanjima.Ovaj projekt (br. 150-463) financiran je od strane Norweigan Research Council-a.

DNA; biomonitoring; biomarkers; genotoxicity

nije evidentirano