hrvatski

Dvočlana ponavljanja u ranim tekstovima Miroslava Krleže

Vrijednost je govornog ostvarenja naročito istaknuta u djelima ranog Krleže: Ratnoj lirici, Legendama, Simfonijama i Hrvatskom bogu Marsu, i zato su u tim djelima brojna ponavljanja, posebno dvočlana ponavljanja, jer ona jasno ističu vrijednost izgovorene riječi. To su većim dijelom tekstovi koji spadaju u ekspresionističku fazu Krležina stvaranja. Krik, kao maksimalno jak govorni izraz, glavno je stilsko obilježje ovih djela. A dvočlano ponavljanje jedan je od mikropostupaka koji pokazuje snagu i umjetničku vrijednost govornog ostvarenja - krika. Važnost krika, a to znači važnost govornog ustroja, jača usporedno sa slabljenjem jezičnog ustroja. Dvočlana i višečlana ponavljanja upravo pokazuju slabljenje jezičnog ustroja. U nizanju, a posebice ponavljanju, nema jakih jezično- sintaktičkih veza. I upravo su zato moguće jake govorne veze, bogati govorni sadržaji, koji bitno određuju logički smisao i stilističke vrijednosti dvočlanih ponavljanja.

Krleža; M.; ekspresionizam; stilistika; govorne vrednote

nije evidentirano