hrvatski

Kretanje rezistentne tuberkuloze u Hrvatskoj, 1993-2001

Nastanak rezistencije na antimikrobna stredstva kod prije osjetljivih mikroorganizama posljedica je njihove uporabe u liječenju zaraznih bolesti ljudi i životinja. Sve veća, pritom i neracionalna upotreba antibiotika dovela je do povećanja broja rezistentnih sojeva kod svih mikrooganizama. Unatrag desetak godina u cijelom svijetu zabilježen je porast rezistencije M. tuberculosis na antituberkulozne lijekove. Rezistentna tuberkuloza je ubikvitarna: prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) približno je 50 milijuna ljudi inficirano rezistentnim sojem M. tuberculosis. U suradnji s Međunarodnom unijom za borbu protiv tuberkuloze SZO prati pojavu, kretanje i širenje rezistentne i multirezistentne tuberkuloze (MDR TB – rezistencija najmanje na izoniazid i rifampicin) u svim dijelovima svijeta. Rezistencija bacila tuberkuloze na antituberkulotike je rezultat utjecaja čovjeka. Nastaje amplificiranjem spontanih mutacija gena odgovornih za rezistenciju bilo primjenom neadekvatnih terapijskih režima, što dovodi do sprječavanja rasta osjetljivih bacila uz razmnožavanje onih otpornih, bilo lošom suradnjom bolesnika i neredovitim uzimanjem lijekova. To je stečena rezistencija, za razliku od primarne rezistencije gdje se osoba inficirala već prije rezistentnim sojem. Pojava rezistentne tuberkuloze direktno utječe na provođenje mjera nacionalnih programa za suzbijanje i sprječavanje tuberkuloze. U Hrvatskoj je 1993. godine u Odjelu za bakteriološku dijagnostiku tuberkuloze Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo osnovan Središnji laboratorijski registar rezistentne tuberkuloze. Godišnjim izvještajem o radu laboratorija prikupljaju se podaci o rezistentnim sojevima i rezistentnim bolesnicima u Hrvatskoj. Test osjetljvosti izvodi se kod svih izoliranih sojeva M. tuberculosis. Broj rezistentnih sojeva ima silazni trend i kretao se od 10, 4% u 1993. godini do 6, 9% u 2001. godini. Od 2001. godine uveden je i podatak o primarnoj i stečenoj rezistenciji. U razdoblju od 1993. do 2001. godine, stopa prevalencije rezistentne tuberkuloze je imala silazni trend i kretala se između 4/100.000 stanovnika u 1993. godini do 1, 5/100.000 stanovnika u 2001. godini. U isto vrijeme stopa multirezistentnih bolesnika se kretala između 0, 9 i 0, 4/100.000 stanovnika. Zabilježeno je da se među monorezistentnim bolesnicima i dalje najčešće javlja rezistencija na izoniazid i streptomicin, antituberkulotike koji su najdulje u primjeni. Ipak, rezistencija na rifampicin kao prekursor multi-drug rezistencije je rijetka. Desetogodišnji rezultati praćenja rezistentne i multirezistentne tuberkuloze u Hrvatskoj pokazuju da naša država ima prihvatljivu situaciju koju treba strogom primjenom svih mjera Nacionalnog programa za suzbijanje i sprječavanje tuberkuloze i zadržati.

multi-drug rezistencija

nije evidentirano