hrvatski

Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije

Polazište je doktorskog rada sociolingvistički utemeljena lingvistika varijeteta u skladu s kojom se jezik shvaća kao mnoštvo varijeteta čija su svojstva određena u višedimenzionalnom prostoru na presjecištu povijesnih, regionalnih, društvenih i situacijskih koordinata. Posebna je pozornost usmjerena oblikovanju i održavanju standardnoga varijeteta te njegovu mjestu u arhitekturi varijeteta. U vezi s odnosom standardnog varijeteta i drugih varijeteta fokusira se pitanje o komunikacijskoj kompetenciji govornika iz perspektive funkcionalne (ne)ravnopravnosti varijeteta. Teorijski se dakle propituje narav odnosa između standardnoga i nestandardnih varijeteta koji određuje mehanizam selekcije kao sastavni dio komunikacijske kompetencije. Na primjeru hrvatske jezične situacije (štokavski, kajkavski, čakavski) raspravljeni su, među ostalim, učinci funkcionalnog razlikovanja jezika i dijalekta te posljedice jezične standardizacije, među kojima i ona da standardni varijetet reprezentira i da se nerijetko izjednačava s cijelim jezikom.

standardni jezik/varijetet; norma; kodifikacija; standardizacija; jezična kultura; jezično planiranje; purizam komunikacijska kompetencija

nije evidentirano