hrvatski

85 godina rada Antirabične stanice u gradu Zagrebu

Zagrebački Pasteurov zavod osnovan je odlukom Zdrvstvenog povjereništva Narodnog Vijeća Države Slovenaca, Hrvata i Srba broj 657/ od 19. studenog 1918. godine. Osnivanje Zavoda je vezano uz raspad Austro-Ugarske Monarhije. Raspadom stare monarhije došlo je i do nemogućnosti slanja ugriženih osoba na liječenje u Beč ili Peštu. U Zagrebu je postojalo školovano osoblje kao i prikladni laboratorij. To je bio dr. Ljudevit Gutschy i Kraljevsko-zemaljski Higijenski-bakteriološki zavod u Kačićevoj ulici u Zagrebu. Dr Gutschy u listopadu 1918. godine dovršava prvu seriju antirabičnog cjepiva. Ugrižene osobe više ne moraju putovati u Beč i Peštu radi zaštite od bjesnoće. Prvo cjepivo primjenjeno je 26. prosinca 1918. godine. Taj je posao nastavio dr S. Palmović i vodio tu službu kroz 50 godina od 1920-1970. godine u Antirabičnoj stanici na Mirogojskoj cesti br. 16 gdje je smještena i danas kao Referentni centar za bjesnoću od 2002. godine. Od trenutka uvođenja izvornog Pasteurovog cijepljenja protiv bjesnoće veliku su pažnju u postupku zaštite zauzimali postupci primjene vakcine, mjesto i način davanja cjepiva te vremenski razmaci između pojedinih doza cjepiva. Sva nastojanja usmjerena su što ranijem podsticaju stvaranja zaštitne razine specifičnih protutijela. Traženje što ranijeg imunog odgovora pa prema tome i zadovoljavajuće zaštite ugrižene osobe najznačajnije je dostignuće u antirabičnoj zaštiti kod kratke inkubacije bolesti. Međunarodnu znanstvenu afirmaciju hrvatska rabiologija doživjela je između 1984. i 1992. godine. U tom su razdoblju u Zagrebu provedena brojna istraivanja tzv. druge generacije cjepiva na stavičnim kulturama. Istraživanja su dovela do razvoja i provjere djelotvornosti kratke "2-1-1 zagrebačke sheme" postekspozicijskog cijepljenja. Shemu je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. godine i ona je od tada jedna od službeno odobrenih metoda antirabičnog cijepljenja u svijetu.

bjesnoća; cijepljenje

nije evidentirano