hrvatski

Ilirski ideologem u djelima Andrije Kačića Miošića

Razne realizacije ilirskog ideologema, koji bi se okvirno mogao definirati kao povijesno određen pojmovni ili značenjski kompleks koji tematizira zajedničko podrijetlo, jezično jedinstvo, teritorijalnu rasprostranjenost i iznimne kvalitete Ilira, različito identificiranih unutar etničkog opsega slavenstva, moguće je kontinuirano pratiti u hrvatskoj literarnoj produkciji gotovo četiri stoljeća, od humanizma pa sve do 19. stoljeća. Kao dinamični diskurzivni fenomen "dugog trajanja", ilirski se ideologem odlikuje iznimnom ideologijskom produktivnošću i sociopolitičkom funkcionalnošću, a u određenoj je mjeri kompatibilan i komparabilan sa sličnim europskim nacionalnoidentifikacijskim ideologemima (npr. frankogalizam, teutonizam, sarmatizam). U ovom će autorica pokušati identificirati intertekstualna posredovanja i analizirati topološke realizacije ilirskog ideologema u djelima Razgovor ugodni naroda slovinskoga i Korabljica Andrije Kačića Miošića. Budući da je riječ o dvama genološki različitim djelima, nastojat će se pokazati kako žanrovske konvencije utječu na njegove diskurzivne realizacije, te osvijetliti fenomen genološke translacije (proza-epska poezija) pojedinih elemenata ilirskog ideologema, što je i temeljna funkcija mehanizma njegove vertikalne transmisije (elitni-pučki diskurs). Konačno, na osnovu kontekstualne analize i komparacije Kačićeva univerzalističko-sinkretičkog "ilirizma" i onog rigidnijeg, katoličko-prozelitskog Kačićevih suvremenika, zadarskih nadbiskupa V. Zmajevića i M. Karamana, autorica će pokušati utvrditi njegovo značenje, dosege i funkcije u okviru političkih, ideoloških i kulturnih praksi u Dalmaciji sredinom 18. stoljeća.

nacionalni ideologem; ilirizam; kulturna historija; 18. stoljeće

nije evidentirano