hrvatski

Bacillus

Rod Bacillus pripada porodici Bacillaceae u kojem se nalazi oko 50 vrsta gram– pozitivnih sporogenih, aerobnih i fakultativno anaerobnih, većinom katalaza pozitivnih štapića. Pripadnici porodice većinom su saprofiti a mogu se naći široko rasprostranjeni u tlu, vodi i zraku. Neki su patogeni za životinje i čovjeka. Glavni patogeni mikroorganizmi tog roda su B. anthracis i B. cereus, dok se većina drugih smatra kontaminantima humanih i životinjskih bakterioloških uzoraka. Iz nekih su izolirani antibiotici kao kod B. cereus (bacitracin), B. polymyxa (polimiksin), a spore nekih (B. subtilis, B. stearothermophilus) koriste se kao biološki indikatori u kontroli postupaka sterilizacije. Bacillus anthracis je gram– pozitivan, sporogen štapić četvrtastog završetka i veličine 1 – 1, 3 x 3-10 μ m. Štapići se slažu u lance. Raste na običnim hranjivim podlogama. Na čvrstoj podlozi (krvni agar) raste u virulentnom R obliku bez vidljive kapsule, kao plosnate, okrugle, hrapave, sivo – bijele kolonije bez hemolize. Uz B. cereus var. mycoides, jedina je nepokretna vrsta unutar roda. Razgrađuje bez produkcije plina glukozu, saharozu, maltozu te hidrolizira želatinu. Antraks (bedrenica, crni prišt) je zoonoza, a kao bolest životinja poglavito se javlja u biljojeda (ovce, goveda, koza). Javlja se , uglavnom, rijetko i sporadično gotovo u cijelom svijetu. Životinje se zaraze ingestijom spora, najčešće pasući travu sa zemlje kontaminirane sporama nakon uginuća životinje oboljele od antraksa (biljojed, vrane, psi, lisice i dr.), sporama kontaminiranom hranom te sijenom iz endemskih područja, ili infekcijom rana. Spore mogu preživjeti, u tlu i na kontaminiranim životinjskim produktima, desetljećima. Izvor zaraze za čovjeka uglavnom je izravni i neizravni kontakt sa zaraženom živom ili uginulom životinjom te njezinim izlučevinama i sirovinama (feces, mlijeko, koža, dlaka, kosti, vuna). Većinom su infekciji izloženi ljudi određenih profesija. Industrijski antraks pogađa osobe zaposlene u industrijskoj preradi životinjskih produkata, a tzv. neindustrijski antraks osobe poput poljoprivrednika, mesara, laboratorijskih radnika i veterinara. Antraks se ne prenosi interhumano. Širenje hematofagnim insektima (muhe, komarci) nije uobičajeno a moglo bi biti važno u epidemiji. U slučaju bioterorizma, udisanjem spora B. anthracis, moguće su epidemije sa pojavom velikog broja oboljelih. Patogeneza. Infekcija nastupa nakon ulaska uzročnika preko oštećene kože (kožni antraks), konzumacijom zaražene hrane i vode (crijevni antraks) ili udisanjem zraka kontaminiranog sporama (plućni antraks). U životinja je ulaz najčešće preko probavnog sustava, a u čovjeka kroz oštećenu kožu i inhalacijom. Spore germiniraju na mjestu ulaska a posljedica razvoja vegetativnog oblika bakterije su popratni edem i kongestija. Uzročnik se nastavlja umnožavati u regionalnim limfnim čvorovima koji, u kožnog antraksa, mogu zaustaviti infekciju. U crijevnom i plućnom antraksu regionalni limfni čvorovi, najčešće, nisu sposobni zaustaviti infekciju te se uzročnik nastavlja umnožavati, širiti tkivima limfnim putevima te ulazi u krvotok uzrokujući sepsu i smrt. U krvi zaražene životinje i čovjeka prisutan je uz uzročnika i njegov toksin.

Bacillus

nije evidentirano