hrvatski

Dominantni trendovi "zelene" kemije

"Zelena" kemija je po definiciji Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA-e) definirana kao kemija koja osmišljava kemijske produkte i procese neškodljive za okoliš, te na taj način spriječava nastajanje zagađenja. "Zelena" kemija zasnovana je na 12 principa kojima se uporaba ili proizvodnja supstancija opasnih za ljudsko zdravlje i okoliš, reducira ili eliminira. Ciljevi "Zelene" kemije u vidu zaštite okoliša i ekonomske dobiti ostvaruju se kroz nekoliko dominantnih pravaca kao što su kataliza, biokataliza, uporaba alternativnih obnovljivih sirovina (biomasa), alternativnih reakcijskih medija (voda, ionske tekućine, superkritične tekučine), alternativnih reakcijskih uvjeta (aktivacija mikrovalnim zračenjem) kao i novim fotokatalitičkim reakcijama. Kataliza kao temelj "zelene" kemije kroz nove katalitičke reakcije i tipove katalizatora (glina, zeoliti itd.) nudi niz pogodnosti u pogledu iskoristivosti procesa, selektivnosti, redukcije energije, te uporabi alternativnih reakcijskih medija. Ogromni potencijal mikroorganizama i enzima u transformiranju sintetskih supstancija sa visokim kemo-, regio- i enantiomernom selektivnosti daje biokatalizi dominantno mjesto u "zelenom" programu. Fotokatalitičke reakcije koje predstavljaju nove metode za čišćenje kontaminiranog zraka i vode također doprinose "zelenoj" kemiji-stvarajući uvjete za postizanje održivosti

Zelena kemija; kataliza; biokataliza; ionske tekućine; superkritične tekućine; mikrovalno zračenje i fotolemija

nije evidentirano