hrvatski

Tehničko-tehnološki model osposobljavanja vozača s motrišta sigurnosti u cestovnom prometu

Sudjelovanje mladih osoba u prometnim nezgodama obilježje je razvijenog svijeta, a danas izražen problem i naše zemlje. Rješavanje tog problema zahtijeva sustavno i dosljedno djelovanje svih subjekata društva koji su zaduženi za edukaciju i sigurnost cestovnog prometa. Svrha je ove disertacije da na temelju znanstvenih elaboriranja sustava osposobljavanja vozača s motrišta sigurnosti u cestovnom prometu, predloži tehničko-tehnološki model i strategije u obliku mjera i postupaka, koji će sustav unaprijediti i smanjiti sudjelovanje i stradavanje mladih vozača u prometnim nezgodama. Također disertacija ima svrhu unapređenja programa izobrazbe kadrova koji se bave procesom osposobljavanja i znanstveno-metodološkog pristupa u rješavanju ovih problema. Predmet istraživanja u ovoj disertaciji su dakle mladi vozači starosne dobi od 18 do 24 godine, koji imaju određeni broj godina vozačkog staža (od 0 do 3, odnosno do 6) i vozačkog iskustva, te način osposobljavanja i sudjelovanje u prometu. Ova skupina vozača nema potrebnu razinu vozačkog iskustva, a u nerazmjerno velikom broju sudjeluje u prometnim nezgodama. Cilj istraživanja u ovoj disertaciji je znanstvena razrada odnosa različitih čimbenika i osposobljavanja mladih vozača, s motrišta sigurnosti cestovnog prometa, i na rezultatima istraživanja zasnovan prijedlog rješenja, za moguća unapređenja i poboljšanja sigurnosti i zaštite novih vozača, kroz smanjeno sudjelovanje i stradavanje u prometnim nezgodama. Kako bi se obavilo cjelovito istraživanje, bilo je potrebno prikupiti podatke o sudjelovanju mladih vozača u prometnim nezgodama, starosnoj dobi, vozačkom iskustvu, načinu i trajanju osposobljavanja u autoškolama, mišljenjima i stavovima vezanim za sigurnost, te obaviti istraživanja. Uočavajući kritične točke funkcioniranja procesa osposobljavanja vozača, na temelju analize provedenih istraživanja, predloženi su određeni modeli osposobljavanja novih vozača i strategije za poboljšanje sigurnosti vozača u cestovnom prometu. Predložena rješenja se odnose na edukaciju i izbor odgovarajućeg modela osposobljavanja vozača, čija bi primjena u narednom razdoblju trebala osigurati smanjenje udjela novih vozača do 20% u prometnim nezgodama i doprinijeti povećanju stupnja sigurnosti u cestovnom prometu stjecanjem većeg vozačkog iskustva, prije nego što samostalno počnu upravljati vozilom. Znanstveni doprinos disertacije očituje se u teorijskom i aplikativnom smislu. U teorijskom smislu očituje se u razvoju i izradi originalnog tehničko-tehnološkog modela osposobljavanja vozača, u razvoju i diseminaciji znanstvene spoznaje u segmentu osposobljavanja vozača i u znanstveno-teorijskoj podlozi za izradu nacionalne strategije osposobljavanja vozača. U aplikativnom smislu očituje se u obogaćivanju i unapređenju nastavnih i studijskih programa u području sigurnosti cestovnog prometa, u izradi modela osposobljavanja vozača na nacionalnoj razini i u primjeni informatičkih alata u modeliranju s konkretnim realnim podacima, pa se rezultati mogu primijeniti na unapređenju curriculuma nastavnih i studijskih programa sigurnosti cestovnog prometa.

vozači; sigurnost; cestovni promet

nije evidentirano