hrvatski

Fitocenološke karakteristike bukovih šuma u Samoborskom gorju

Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga gorja. Najveće površine zauzimaju neutrofilne šume, a na ograničenim, manjim površinama među njima su uklopljene acidofilne i bazofilne. Fitocenološka istraživanja pokazala su postojanje četiriju značajnih bukovih zajednica: ilirske brdske bukove šume s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae), bukove šume s crnim grabom (Ostryo-Fagetum sylvaticae), bukove šume s bekicom (Luzulo-Fagetum sylvaticae) i bukove šume s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae). Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Primula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum) potvrđuje pripadnost asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum sylvaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije Luzulo-Fagetum sylvaticae i Blechno-Fagetum sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi Luzulo-Fagion. U zajednici ilirske bukove šume mogu se razlikovati tipična i nešto termofilnija varijanta. Termofilnija varijanta dolazi na prisojnim strminama i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim uvjetima. Općenito zajednica odstupa od svoga tipičnoga flornoga sastava u središnjem dinarskom dijelu Hrvatske. Zanimljivo je da na istraživanome području nije uočena i zabilježena bukova šuma s volujskim okom (Hacquetio-Fagetum Košir 1962), koji ju je 1979. godine Košir detaljno istražio na Gorjancima - susjednom području Samoborskoga gorja.

sinekološko-vegetacijska istraživanja; bukove šume; Samoborsko gorje; neutrofilne šume; acidofilne šume; bazofilne šume; varijante

nije evidentirano