hrvatski

Patogeneza i patofiziologija multiple skleroze - temelj liječenja multiple skleroze

Multipla skleroza je kronična upala središnjeg živčanog sustava, karakterizirana perivaskularnim infiltracijama limfocita i makrofaga s konačnim rezultatom oštećenja mijelinske ovojnice i aksona, te s posljedičnim neurološkim ispadima. Uzrok multiple skleroze nije poznat, no smatra se da involvira 3 čimbenika: genetsku vulnerabilnost, izloženost jednom ili više patogenih trigera u okolini i razvoj patološke imunosne reakcije usmjerene protiv SŽS-a. U patofiziološkom smislu odlučujuću važnost za daljnji razvoj multiple skleroze ima širenje epitopa (epitope spreading). Širenje epitopa nastupa kada se imunosnom sustavu prikazuju brojni antigeni nastali sekvestriranjem mijelinske ovojnice. Uzimajući u obzir spoznaje o patogenetskom razvoju multiple skleroze kao mehanizme širenja epitopa u ranoj fazi bolesti, kao i činjenicu da aksonalna oštećenja nastaju često u početnoj fazi multiple skleroze, u sprečavanju razvoja bolesti odlučujuća je rana primjena interferona beta u maksimalnoj dozi lijeka.

MS; patogeneza; patofiziologija; liječenje

nije evidentirano