hrvatski

Zabrana suđenja i poticaj na ispravljanje (Mt 7, 1-5)

Sažetak Matejev odlomak (7, 1-5) Govora na gori (5 - 7) donosi Isusovu zabranu suđenja (7, 1). Suđenje i mjerenje vraćaju se čovjeku poput bumeranga (7, 2). Isus pretjeranom slikom brvna naglašava svijest vlastite krivnje, aneznatnom slikom truna umanjuje tuđu (7, 3-4). Valja stoga ukloniti brvno, veliku vlastitu prepreku, a tek onda se smije prijeći na ispravlja- nje drugih (7, 5). Matejev odlomak o zabrani suđenja i poticaju na ispravljanje slaže se u svemu s Lukom, osim što je taj paralelni govor o suđenju ili o izričitoj osudi (6, 37-38.41-42) prekinut umetkom o slijepčevom vođenju slijepca i kako učenik ne nadilazi učitelja (6, 39-40). Nadalje Lukin odlomak iza zabrane osuđivanja govori o milosrđu izraženom opraštanjem. Luka tek ovdje, mnogo opširnije od Mateja, govori o dobrohotnosti, tj. velikodušnom darivanju. Inače se samo još Mt 7, 2b: &raquo ; 1 mjerom kojom mjerite mjerit će vam se&laquo ; čita u Mk 4, 24b: &raquo ; Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se&laquo ; . Ovdje kod Marka, ali u manjoj mjeri od Luke, također se govori o proširenju darivanja. Predaja je svejedno složena: Matejeve i Lukine izreke o suđenju uzete su iz izvora Q, : izreka o mjerenju ima trostruku predaju (Mt 7, 2b ; Mk 4, 24b ; Lk 6, 38c), a izreke o trunu i brvnu opet potječu iz zajedničkog izvora Q (Mt 7, 3-5 ; Lk 6, 41-42). Prethodnicu Matejevom odlomku ; o zabrani suđenja i pozivu na ispravljanje čini zapovijed ljubavi prema neprijatelju (5, 43-48). Ovdje poduzeta biblijsko-teološka analiza odlomka Mt 7, 1-5 polazi od konteksta i obra- đuje suđenje, mjerenje, tuđi trun i vlastito brvno. Zaključno rečeno Isus traži radikalno nesu- đenje dnIgih. Evanđeosko izlaganje vodi neminovnom vlastitom ispravku a tek onda dopušta možebitno omanje ispravljanje u bratsko-sestrinskoj novozavjetnoj zajednici.

suđenje; osuđivanje; velikodušnost u mjerenju; trun; brvno; ispravljanje.

nije evidentirano