hrvatski

Molekularno-biološka obilježja endemske mekousne pastrve (Salmothymus obtusirostris salonitana)

Mekousna pastva (Salmothymus obtusirostris salonitana) je endemska pastrva sa izvornim staništem u rijeci Jadro, pokraj Splita. Dio populacije naknadno je prebačen i u rijeku Žrnovnicu, te danas ona i tamo obitava. Spada u porodicu Salmonidae. Kao i ostale podvrste roda Salmothymus, ograničena je na usko područje rasprostranjenja, te i najmanji utjecaji na njeno stanište imaju veliko djelovanje na malu populaciju. Osnovni cilj našeg rada bilo je pronaći i opisati genetske razlike između mekousnih pastrva S. o. salonitana i S. o. oxyrhynchus i potočne pastrve (Salmo trutta), stoga smo prikupili uzorke od tri populacije mekousne pastrve koje obitavaju u rijekama jadranskog sliva (Jadro, Žrnovnica i Neretva), te od dvije populacije potočne pastrve, koje pripadaju jadranskim linijama pastrva (Krka i Zrmanja). Sadašnje populacije mekousnih pastrva su veoma male i neprestano bivaju ugrožene sa mnogo faktora te smo analizirali mali broj uzoraka. Svjesni smo da zaključci izvedeni nakon analize malog broja uzoraka nisu statistički opravdani, no unatoč tome, oni su zanimljivi i temelj su novim raspravama i istraživanjima. Dobivene rezultate stavili smo u odnos sa ranije istraženim linijama i vrstama pastrva, u oblik filogenetskog stabla. Na području gdje zajedno žive često je postojanje hibrida između potočne i mekousne pastrve. Prepoznati hibride veoma je teško, stoga su uz morfološke, korištene i molekularne metode razlikovanja populacija. Uspoređujući morfološke osobine mekousne pastrve iz rijeke Jadro sa mekousnom pastrve iz rijeke Neretve (S. o. oxyrhynchus), uočili smo mnoge zajedničke osobine, no i niz vidnih razlika, koje ukazuju na njihovo zajedničko srodstvo, kao i na posljedice prostorne i ekološke izolacije. Pomoću genetskih markera i statističke analize pokušali željeli smo definirati strukturu populacije endemske mekousne pastrve iz rijeka Jadro i Žrnovnice (S. o. salonitana). Razlikovanje genetske varijabilnosti provedeno je na nivou deoksiribonukleinske kiseline (DNA), pri čemu su upotrebljena dva različita genetska sistema: mitohondrijska DNA, koja je jedan od najprimjenjenijih alata za molekularno genetske i populacijske studije, te mikrosatelitska DNA, koja radi svoje lokusne specifične hipervarijabilnosti predstavlja odličan molekularni alat, sa kojim je moguće utvrditi razlike na nivou roda, ali i nižih taksonomskih jedinca. Analizom uzoraka S. o. salonitana iz Jadra i Žrnovnice ustanovili smo da uzorci dijele isti haplotip (ZRN), što je razumljivo budući da je populacija mekousne pastve u rijeci Žrnovnici je nastala odvajanjem dijela jedinki iz Jadra prije 25 godina. Haplotip ZRN je prvi genetski marker koji opisuje populaciju mekousne pastrve iz rijeka Jadro i Žrnovnice. Populacije iz rijeka Jadro i Žrnovnice međusobno se znatno ne razlikuju, a manjak polimorfizma u populaciji mekousne pastrve u rijeci Žrnovnici posljedica je rekolonizacije sa populacijom male efektivne veličine. Analizom mikosatelitiskih lokusa uočeno je da populacije mekousnih pastrva iz Jadra i Žrnovnice imaju određen broj zajedničkih alela sa potočnom pastrvom. Analizom su utvrđena četiri uzorka mekousne pastrve iz rijeke Jadro koja dijele zajedničke alele sa potočnom pastrvom. Upravo ti uzorci smatramo da su hibridi između mekousne i potočne pastrve. Prisutnost zajedničkih alela tumačimo kao posljedicu davnih križanja između ove dvije vrste i kao posljedicu istosmjerne mutacije. Alele koji su značajni za populacije mekousne pastrve u Jadru i Žrnovnici pronašli smo u populaciji mekousne pastrve u rijeci Neretvi. Zajedničke alele kod tih populacija tumačimo kao posljedicu istosmjernih mutacija, te kao ostatak zajedničkog, davnog polimorfizma. Analizirajući podvrstu S. o. salonitana, rezultati bazirani na mitohondrijskoj DNA razlikuju se od onih dobivenih analizom nuklearne DNA. Na osnovu podataka sekvenciranja od citokroma b i kontrolne regije, podvrste S. o. salonitana i S. o. oxyrhynchus, znatno se razlikuju, no sa druge strane S. o. salonitana pokazuje izuzetnu sličnost sa populacijom S. trutta (jadranske filogenetske linije) koja obitava u istoj rijeci kao i Salmothymus. Sa obzirom na te rezultate S. o. salonitana bila bi smještena sa S. trutta kao njezina posebna linija. Sekvenciranjem gena laktat dehidrogenaze (LDH)-C1* kod uzoraka mekousne pastrve iz rijeke Jadro i iz rijeke Neretve, uočili smo da nema varijabilnih mjesta u promatranoj sekvenci između njih, odnosno nađena je 100% identičnost nukleotida. Takav konflikt između podataka dobivenih od mtDNA i nuklearne DNA je ranije zabilježen kod salmonidnih riba, što je moguće da u ovom slučaju ukazuje na polifiletsko porijeklo podvrste S. o. salonitana. Smatramo da je podvrsta S. o. salonitana vjerojatno nastala kao posljedica davne hibridizacije početnog oblika S. o. oxyrhynchus i naprednije S. trutta, koja je kolonizirala rijeke Jadranskog sliva mnogo kasnije.

DNA; endemska; mekousna pastrva; Salmothymus obtusirostris salonitana

nije evidentirano