ruski

Naberežnaja neiscelimyh Iosifa Brodskogo kak literaturnaja veduta

O. Brodskij iz svojih veduta Venecije rijetko kad izuzima kategoriju vremena pa tako njegove verbalne slike uz prostornu gotovo redovito posjeduju i vremensku protežnost. Pritom on, osvjetljavajući predmete i pojave vezane uz taj grad s raznih, štoviše, raznorodnih vremenskih razina, izrazito intenzivno osjeća slojevitost vremena, tj. njegovu nehomogenost. Kao nehomogenu veličinu Brodskij osjeća ne samo vrijeme nego i prostor, što znači da prostor za njega nije kvalitativno identičan u svakoj svojoj točci. Oslanjajući se na pojmovne distinkcije geografa Yi-Fu Tuana, moglo bi se reći da Brodskij nastoji predočiti Veneciju prvenstveno kao mjesto (place), tj. kao središte utvrđenog značenja i vrijednosti, ali istovremeno i kao dio beskrajnoga prostora (space), prostora kao neizmjerne, svesadržavajuće i čisto apstraktne protežnosti. Vedute Venecije iz Vodenoga žiga nemaju, dakle, nimalo plošan karakter, odlikujući se i temporalnom i prostornom dubinom.

literaturnaja veduta; mesto; prostranstvo

nije evidentirano