hrvatski

Kauzalna analiza odnosa kognitivnih procjena i suočavanja u uvjetima slabe mogućnosti kontrole događaja

Cilj rada je provjera jedne od središnjih pretpostavki transakcijske teorije prema kojoj su kognitivne procjene temeljne odrednice odabira načina suočavanja u specifičnoj stresnoj situaciji. Na uzorku ročnika HV (N=421) ispitani su izvori stresa, kognitivne procjene gubitka, prijetnje i izazova odmjerene uz pomoć skala čuvstava te primijenjene skale za procjenu situacijski specifičnih načina suočavanja. Ispitivanje je provedeno u dva navrata, na početku i pred kraj temeljne vojne obuke. Analizom slaganja linearnih strukturalnih modela provjeravane su cross-lagged povezanosti između latentnih faktora kognitivnih procjena i načina suočavanja. Rezultati upućuju na razmjerno visoke stabilnosti dviju latentnih dimenzija suočavanja nazvanih ‘ rješavanje problema’ i ‘ prihvaćanje situacije’ , kao i faktora kognitivnih procjena, naročito ‘ procjene stresnosti’ definirane skalama gubitka i prijetnje. Umjereno visoke korelacije kognitivne procjene ‘ izazova’ s faktorom ‘ prihvaćanja situacije’ te znatno niže s faktorom ‘ rješavanja problema’ utvrđene su jedino za podatke unutar iste točke mjerenja. Jedini statistički i praktički značajan cross-lagged efekt utvrđen u ovim analizama govori o pozitivnom utjecaju početne razine procjene stresnosti na kasnije korištenje emocijama usmjerenog suočavanja. Znatno slabiji, iako također statistički značajan cross-lagged efekt, dobiven je i u analizi odnosa faktora procjene stresnosti i rješavanja problema. Dobiveni rezultati snažno potvrđuju temeljnu pretpostavku o utjecaju primarne procjene na kasnije korištenje ‘ emocionalnog’ suočavanja, a u znatno manjem stupnju na njezin utjecaj na kasnije ‘ problemsko’ suočavanje, dok je kauzalni efekt doživljene izazovnosti situacije na suočavanje tipa ‘ prihvaćanje situacije’ u potpunosti izostao.

kognitivne procjene; suočavanje; analiza cross-lagged povezanosti; modeliranje latentnih varijabli

nije evidentirano