hrvatski

Uređenje, razvoj i obnova hrvatskog ruralnog prostora: prostorni, gospodarski i sociokulturni okvir za razvoj ekološke poljoprivrede

Autor konstatira kako je krajem 2000. godine započeo elementarni proces pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji te upozorava na golemu razliku između standarda koji se odnose na razvoj, uređenje i zaštitu ruralnog prostora u EU i onih u Hrvatskoj. Za dosizanje europskih standarda na tom području nisu dovoljne samo masovne i kampanjske akcije. Bez poznavanja kompleksne problematike i ciljanih akcija, nemoguće je hrvatski ruralni prostor približiti ruralnom prostoru razvijenih europskih zemalja ni fizički ni duhovno. Korijeni drastičnog hrvatskog zaostajanja su mnogobrojni, raznoliki i tvrdokorni. Razlike su poglavito posljedica specifičnosti povijesnog razvoja, s podjednakim gospodarskim, sociokulturnim i prostornim sastavnicama, s uporištima u legisaltivi, ali i u sustavu obrazovanja znanstvenika i stručnjaka koji je još uvijek opterećen preživjelim stereotipima. O nekim se uzrocima i aspektima takvog stanja rijetko raspravlja i rijetko se podrobnije istražuju. Autor upravo njima posvećuje osobitu pozornost, primjerice, definiciji ruralnog prostora, njegovu jezičnu određenju, planskoj negaciji ruralnog prostora, ''urbanizaciji'' sela, fragmentaciji seljačkog posjeda, kompleksu kolektivizacije i industralizacije, dominaciji logike modela PIK-ova, preprekama okrupnjavanja seljačkih gospodarstava, istini o depopulaciji ruralnog prostora, te kompleksu: ruralni turizam, ekološka poljoprivreda, kućna radinost (narodno rukotvorstvo), iskustvima i konceptu održivog razvoja ruralnog prostora razvijenih zemalja i razlozima nejednakih učinaka sličnih inicijativa u Hrvatskoj.

Ruralni prostor; održivi razvoj; ekološka poljoprivreda; ruralni turizam; rurizam

nije evidentirano