hrvatski

Privatizacija i restruktuiranje poljoprivrednih poduzeća u Istri

Cilj rada je da istakne problematiku organizacije, tokove i procese privatizacije te restruktuacije poljoprivrednog sustava u Istri. Zadatak ovog rada je da ukaže na specifičnosti privatizacije poljoprivrednih poduzeća u Istri, istakne, sistematizira i kvantificira procese privatizacije, te formulira makro-organizacijski model ne-privatiziranog kapitala u poljoprivrednom sustavu Istre. Rezultati i zaključci rada su sljedeći. Privatizacija poljoprivrednih poduzeća analizirana je na ograničenom i primjenjenom uzorku istarskih društvenih poljoprivrednim poduzeća. Unatoč tome što su ta poljoprivredna poduzeća svoju proizvodnju zasnovala na velikim i najboljim zemljišnim kompleksima, proizvodnji velikih serija u monokulturi, visokoj mehaniziranosti radnih procesa, upotrebi velikih količina umjetnih gnojiva i pesticida, a sve to zahvaljujući privilegiranom statusu u okviru bivšeg društveno-političkog sustava, i što su ta poduzeća imala naglašenu potporu banaka, istraživačkih i drugih centara, polučeni efekti procesa tranzicije nisu sjajni. Proklamirani ciljevi privatizacije poljoprivrednih poduzeća u Istri bili su veci prinosi od imovine uposlenog osoblja, racionalnija i selektivnija poljoprivredna proizvodnja na principima farmerskog specijaliziranja. No realni cilj privatizacije poljoprivrednih poduzeća Istre bio je, unatoč ranijoj društvenoj privilegiranosti i komparativno gledano raznim pogodnostima, i dalje prije amortizacija pada produktivnosti i eliminacija financijskih gubitaka nego povećanje profitabilnosti. Naglašena polimorfnost poljoprivredne proizvodnje (stocarstvo, vinogradarsvo, ratarstvo), loše izvedena privatizacija i kasnija restruktuacija poljoprivrednih poduzeća nije otklonila problem široke i nažalost često nerentabilne diverzificiranosti proizvodnog asortimana u istarskoj poljoprivredi. Prije procesa privatizacije u Županiji Istarskoj je postojalo sedam društvenih poljoprivrednih poduzeća. Neki od tih mastadonskih poljoprivrednih kombinata su se u potpunosti privatizirali, ali je u većini taj proces samo započeo, zbog činjenice kapitalne-intenzivnosti sektora, i niske efektivne potražnje (male atraktivnosti dionica u poduzećima primarne proizvodnje). Danas se većinski paket dionica poljoprivrednih poduzeća u Istri nalazi u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Fond kao centralistička institucija ima problema sa dovršenjem privatizacije. Općenito se problemi maksimizacije privatizacije u poljoprivredi Istre polivalentni, od poduzeća i do poduzeća. No problemi u post-privatizacijskom razdoblju istarske poljoprivrede slijede ipak opći obrazac: niska profitabilnost poslovanja primarne proizvodnje, neiskorištenost instaliranih kapaciteta, višak radne snage, kumuliranost financijskih dugova, hipotekarni zalozi na imovini, poteškoće u prilago|avanju tržišnim uvjetima, neizvjesnost u pogledu prava na poljoprivredno zemljište i uvjete budućeg rada, entropičnost poslovanja ukoliko dodje do gubitka organizacijske sinergije izmedju biljne i stočarske proizvodnje usljed čega se i dalje održava nerentabilni polimorfni model proizvodnje. U referatu su dati dijagnoza dosadašnjeg tijeka pretvorbe i privatizacije u poljoprivredi Istre, te ograničenja i slabosti koje su od strane autora uočeni, u postupku restruktuacije poljoprivrednih poduzeća. Dijagnozi prethodi osvrt na organizacijske indikatore u poljoprivrednom sustavu Istre. Povijesno gledano, tradicionalno loši organizacijski indikatori (dugoročni pad zaposlenosti i društvenog proizvoda u regionalnoj strukturi proizvodnje, pad investicija u Istri) trebali su biti inicijalni uzrok procesa pretvorbe i privatizacije društvenog kapitala u istarskoj poljoprivredi. Strateški utjecaj koji "vezana proizvodnja" Istre ima na poslovanje poljoprivrednih poduzeća kao dominatnih nositelja ponude u regionalnim županijskim razmjerima, bila je specifičnost privatizacije poljoprivrednih poduzeća u Istri. Konkrentno, poljoprivredna poduzeća su bila važan dobavljač intermedijalnih proizvoda u istarskom turizmu. U radu su opisani ukupni i parcijalni doprinosi poljoprivrednog sustava Istre gospodarstvu Istre, prije i nakon pretvorbe odnosno privatizacije; zbog ratnih prilika pad je turističke konjukture onesposobio i poljoprivredu. Posebice su analizirani privatizacijski efekti poljoprivrede sa stajališta reginalnog turizma, prehrambene industrije, robne i trgovačke bilance. U istraživanjima će se koristiti metode analize i sinteze prikupljenih podataka putem intervijuiranja meritornih osoba, statistička obrada primarnih informacija, grafički prikazi, podaci i veći dio gradje autori će crpiti iz studije Dugoročna strategija poljoprivrede Istre, Institut za poljoprivredu i turizam, Poreč, 1997.

privatizacija; restruktuiranje; poljoprivreda

nije evidentirano