hrvatski

Metalotioneini i tragovi metala u nekim ribama jadranskog priobalnog područja Hrvatske

Prednost istraživanja učinka zagađivala putem biomarkera je što su posljedice uočljive već na staničnoj razini organizma. Biomarkeri specifični za izloženost organizma metalima su metalotioneini (MT), niskomolekularni proteini, čija se primjena temelji na svojstvu inducibilnosti u prisutnosti metala. U radu smo odredili bazalne razine MT u trlje blatarice iz istočnojadranskog područja, koja obitava iznad sedimenta, te najbolje odražava stanje na području u kome živi. Pouzdano razlučivanje subtoksičnog učinka metala je moguće tek nakon što se svedu na minimum biotički i abiotički faktori, koji također utječu na razinu MT. U tu svrhu smo pratili utjecaj biometrije na promjene razine MT, te njihovu korelaciju s metalima, esencijalnim (Zn, Cu, Fe i Mn) i toksičnim (Cd). Razina MT u organima trlje opada u nizu: bubrezi > probavilo > jetra > mozak. Maseni udio MT u jetri najviše ovisi o masenoj koncentraciji Zn, koji je primarni i prirodni iducer MT. Za jetru je karakterističan porast MT i metala tokom rasta riba. Osim toga, očigledna je akumulacija Cd sa starošću jedinki u jetri i bubrezima, koji predstavljaju primarna tkiva za akumulaciju Cd. U svim organima su najviše masene koncentracije Zn i Fe, a u mozgu i Cu, dok su masene koncentracije toksičnog metala Cd niže od esencijalnih metala. S obzirom na akumulaciju Cd, jetra i bubrezi predstavljaju pogodne indikatorske organe za praćenje učinka metala praćenjem indukcije MT na staničnoj razini trlje blatarice.

metalotioneini / metali / ribe / srednji Jadran / biometrijski parametri

nije evidentirano