hrvatski

Putovanje i ambijent - aspekti pripovijednog prostora u dječjem romanu

U razvoju hrvatskog dječjeg romana do 2. svj. rata kao dominantne podvrste pojavljuju se dječji pustolovni roman, roman o siročetu i roman o dječjoj družbi. Članak razmatra kako se određuju prostor, s jedne strane te junak i implicitni čitatelj s druge. U pustolovnom dječjem romanu suprostavljene sile ugrađene u junaka i fizičku okolinu uvijek su tako raspoređene da nadjača junak. Naprotiv junak romana o siročetu uvijek će biti slabiji od zapreka na koje nailazi i prevladati ih može samo uz vanjsku pomoć. U romanu o dječjoj družbi više se ne postavlja pitanje dominacije lika ili okoline već kako definirati prostor da on bude u stanju odgovoriti na vrijednosti koje zastupa dječja družba. Ambijent pripovijednog djela i pozicija implicitnog čitatelja se uzajamno određuju. U pustolovnom romanu će upravo egzotičnost prostora dobivati bitnu dimenziju unaprijed definiranim čitateljevim stavom prema vlastitoj situaciji iz koje čita djelo. U romanu o siročetu čitateljeva pozicija je definirana na upravo inverzan način. U romanu o dječjoj družbi ambijent u kojem djeluje družba je jedini u kojemu se mogu ostvarivati vrijednosti implicitnog čitatelja.

dječji roman; dječji pustolovni roman; roman o dječjoj družbi;

nije evidentirano