hrvatski

In vivo određivanje koncentracije inhibitora mehanizma multiksenobiotičke otpornosti (MXR) u riječnim vodama

Ksenobiotici u vodenom okolišu koji mogu inhibirati mehanizam multiksenobiotičke otpornosti (MXR) u vodenih organizama, tzv. MXR-inhibitori ili kemosenzitizatori, mogu uzrokovati značajne ekotoksikološke učinke. Njihovu koncentraciju u zagađenim i nezagađenim vodama određivali smo različitim in vitro metodama. Ovdje predstavljamo razvoj i ekotoksikološki značaj metode koja omogućava izravno in vivo određivanje MXR- inhibitornog potencijala u prirodnim (nekoncentriranim, neekstrahiranim) uzorcima voda iz okoliša. Ovom metodom mjerimo modulirajući potencijal riječnih voda na akumulaciju rodamina B (RB) u škrgama slatkovodnog školjkaša vrste Dreissena polymorpha. Osjetljivost metode s RB omogućuje i određivanje koncentracije MXR- inhibitora mjerenjem njihova potencijala da moduliraju izbacivanje RB iz škrga školjki. Koncentracija MXR-inhibitora, određena ovim metodama i izražena u mikromolima verapamil- ili ciklosporin A-ekvivalenata, bila je značajno viša u uzorcima prirodnih voda iz zagađene rijeke Save, nego u prirodnim vodama nezagađenih rijeka. Uzorci iz zagađene rijeke Save povećali su akumulaciju, odnosno smanjili izbacivanje RB, dobrog modelnog supstrata za P-glikoprotein, demonstrirajući da složena mješavina zagađivala prisutna u zagađenim vodama posjeduje MXR-inhibitorni potencijal. Osim toga metoda izbacivanja RB ima značajne prednosti, budući da ne zahtijeva žrtvovanje životinja i omogućava ponovnu upotrebu istih jedinki. Istovremeno, ona predstavlja najjednostavniju i najpouzdaniju metodu za mjerenje MXR aktivnosti u ovim organizmima.

multiksenobiotička otpornost (MXR) ; MXR-inhibitori ; Dreissena polymorpha ; rodamin B ; akumulacijska metoda ; metoda izbacivanja ; uzorci riječnih voda

nije evidentirano