hrvatski

Značenje biokemijskih pokazatelja koštane pregradnje u bolesnika na kroničnoj dijalizi i nakon transplantacije bubrega

Pregradnja kosti je zamjena stare kosti novom uzajamnim djelovanjem osteoblasta i osteoklasta. Osteoblasti tijekom izgradnje kosti sintetiziraju mnoge bjelančevine, a neke je moguće mjeriti u krvi u dijagnostičke svrhe: propeptid prokolagena tipa I, osteokalcin i koštanu alkalnu fosfatazu. Osteoklasti otapaju koštano tkivo pri čemu se dijelovi razgrađenog kolagena tip I iz kosti (piridinolini, telopeptid) otpuštaju u izvanstaničnu tekućinu te se mjere u krvi ili mokraći. Ove se pretrage zovu pokazatelji pregradnje kosti i omogućuju neizravan uvid u intenzitet i dinamiku pregradnje kosti. Njihova primjena je najbolje istražena kod praćenja učinka liječenja osteoporoze. Koncentracija odn. aktivnost ovih analita korelira s pregradnjom kosti ustanovljenom histološkom pregledom biopsije kosti. Osteokalcin i telopeptid se izlučuju bubrezima te se nakupljaju kod smanjene bubrežne funkcije, a što otežava tumačenje ovih pretraga u bolesnika na kroničnoj dijalizi i onih s presađenim bubregom. Pokazatelji pregradnje kosti omogućuju procjenu ubrzane ili usporene pregradnje kosti, ali ne oblika renalne osteodistrofije. Unatoč brojnih istraživanja nema zajedničkog stava ili preporuka za primjenu biokemijskih pokazatelja pregradnje kosti u rutinskoj kliničkoj praksi.

pregradnja kosti; renalna osteodistrofija; dijaliza; transplantacija bubrega

nije evidentirano