Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 159622

Specifičnost i osjetljivost dvostrukog testa probira za trisomiju 21, trisomiju 18 i oštećenja neuralne cijevi


Tišlarić, Dubravka
Specifičnost i osjetljivost dvostrukog testa probira za trisomiju 21, trisomiju 18 i oštećenja neuralne cijevi 2002., doktorska disertacija, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb


Naslov
Specifičnost i osjetljivost dvostrukog testa probira za trisomiju 21, trisomiju 18 i oštećenja neuralne cijevi
(Specificity and sensitivity of the double screening test for trisomy 21, trisomy 18 and neural tube defects)

Autori
Tišlarić, Dubravka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
18.07

Godina
2002

Stranica
96

Mentor
Brajenović-Milić, Bojana

Ključne riječi
Dvostruki test probira za Downov sindrom
(Double screening for Down syndrome)

Sažetak
Istražiti biološke i analitičke čimbenike koji umanjuju specifičnost i osjetljivost "dvostrukog" testa probira za trisomiju 21, trisomiju 18 i oštećenja neuralne cijevi. Istraživanje je obuhvatilo 2668 euploidnih trudnoća urednog tijeka i ishoda. Također je prikazan uspjeh detekcije trisomije 21, trisomije 18 i oštećenja neuralne cijevi u ugroženim trudnoćama. Probir je proveden između 13. i 22. tjedna trudnoće. Koncentracije MS-AFP i slobodne &#946; -hCG u serumu određivane su imunoradiometrijskom metodom, korigirane prema tjelesnoj težini i izražene kao MoM vrijednosti prema medijanima za datu gestaciju u neugroženoj trudnoći. Rizici za trisomiju 21, trisomiju 18 i oštećenja neuralne cijevi izračunati su prema računalnom programu "CIS Prenat' Screen". Konačni rizik &#8805; 1:250 uzet je kao granični kriterij u probiru trisomije 21 i trisomije 18. Vrijednost MoM MS-AFP&#8805; 2.5 ukazivala je na povećani rizik za oštećenja neuralne cijevi. Prikazano je 28 slučajeva kromosomskih aberacija u ploda (strukturnih i numeričkih), 7 slučajeva oštećenja neuralne cijevi i jedan slučaj s oštećenjem prednje trbušne stijenke. Analizirano je ukupno 165 uzoraka plodovih voda dobivenih nakon rane amniocenteze tijekom drugog tromjesečja. Od toga, u 158 slučajeva citogenetskom je analizom potvrđen uredan kariotip ploda. U tim su uzorcima istraživane koncentracije biokemijskih biljega. U 91 trudnice izmjerene su i uspoređene razine biokemijskih biljega u serumu i u plodovoj vodi. U 114 uzoraka seruma koji su transportirani u Laboratorij iz ambulanti izvan Zagreba nisu nađene statistički značajne razlike u prosječnim MoM vrijednostima MS-AFP, odnosno slobodne &#946; -hCG u odnosu na transport seruma (p=0.75, odnosno p=0.54). Specifičnost probira sindroma Down bila je 89.5% u uzorcima bez transporta, odnosno 84.2% u uzorcima s transportom. Specifičnost probira sindroma Edwards bila je 99.2% u obje grupe uzoraka. Varijabilnost slobodne &#946; -hCG u serumu bila je statistički značajna između 14.0 i 20.6 tjedna gestacije (p<0.001). Između 15.0 i 16.6 tjedna nisu ustanovljene statistički značajne razlike u MoM vrijednostima slobodne &#946; -hCG (p=0.16). Varijabilnost MoM MS-AFP bila je statistički značajna između 14.0 i 20.6 tjedna (p<0.001). Između 14.0 i 17.6 tjedna nisu nađena statistički značajne varijacije (p=0.28). Najviše prosječne MoM vrijednosti slobodne &#946; -hCG izmjerene su u trudnica tijekom prve trudnoće, odnosno u prvorotki. S porastom broja ranijih trudnoća/poroda prosječne MoM vrijednosti slobodne &#946; -hCG opadaju ; razlike su statistički značajne (p<0.001). Varijacije MoM vrijednosti MS-AFP ne pokazuju pravilnost u odnosu na broj ranijih poroda, odnosno promjene nisu statistički značajne (p=0.19). Pozitivna povezanost razina slobodne &#946; -hCG pokazala se statistički značajnom u dvije uzastopne trudnoće istih trudnica (r=0.4376, p=0.001). Obzirom na MS-AFP, nije ustanovljena statistički značajna povezanost MoM vrijednosti između dviju trudnoća (p=0.12). Pušenje negativno utječe na koncentracije slobodne &#946; -hCG u serumu. Ustanovljene su statistički značajno niže prosječne MoM vrijednosti slobodne &#946; -hCG u pušačica u odnosu na nepušačice (p<0.001). Srednje vrijednosti MoM MS-AFP bile su identične u pušačica i nepušačica. Pušenje i broj prethodnih trudnoća/poroda uzajamno utječu na postupno sniženje prosječnih MoM vrijednosti slobodne &#946; -hCG. Što je bio veći broj ranijih trudnoća/poroda, MoM vrijednosti slobodne &#946; -hCG bile su statistički značajno niže u pušačica nego u nepušačica (p<0.001). Nisu nađene statistički značajne razlike u vrijednostima MoM MS-AFP uz uzajamni utjecaj pušenja i broja ranijih poroda. Značajno više vrijednosti MoM slobodne &#946; -hCG nađene su u trudnoćama sa ženskim, u odnosu na trudnoće s muškim plodom (p<0.001). Vrijednosti MoM MS-AFP nisu bile statistički značajno različite u odnosu na spol ploda (p=0.06). U trudnoćama ugroženim sindromom Down osjetljivost probira bila je 70.6%, a u trudnoćama sa sindromom Edwards, 66.6%. Što se tiče ostalih kromosomopatija, osjetljivost probira (prema istim graničnim kriterijima rizika) bila je 50%. U trudnica mlađih od 35 godina, osjetljivost probira sindroma Down bila je 50%, a u dobi od 35 ili više godina, 88.9%. Stopa detekcije sindroma Down bila je relativno veća ispod 16. tjedna gestacije, nego između 16. i 19. tjedna gestacije (75%, odnosno 66.6%). Stopa detekcije oštećenja neuralne cijevi bila je 85.7%. Medijani MoM AFP i MoM slobodne &#946; -hCG u plodovoj vodi postupno i pravilno opadaju tijekom 2. tromjesečja. Nisu nađene statistički značajne razlike MoM-a AFP i slobodne &#946; -hCG u plodovoj vodi odnosu na pušenje (p=0.22, odnosno p=0.15). Nađene su statistički značajno više MoM vrijednosti slobodne &#946; -hCG u plodovoj vodi ženskog ploda (p<0.01), dok razlike u vrijednostima MoM-AFP nisu bile značajno različite u odnosu na spol ploda (p=0.16). Koeficijenti korelacije biokemijskih biljega nisu ukazali na statistički značajnu povezanost razina u serumu i plodovoj vodi, ni u odnosu na AFP, niti slobodne &#946; -hCG (p=0.27, odnosno p=0.19). U trudnoćama u kojima su citogenetskom analizom isključene kromosomopatije, odnosno nisu potvrđene razvojne anomalije u ploda, pri kliničkoj evaluaciji rezultata probira treba uzeti u obzir utjecaj različitih bioloških i analitičkih čimbenika. Specifičnost i osjetljivost prenatalnog probira mogu biti narušene raznim fiziološkim i nefiziološkim utjecajima na biokemijske biljege. Nužno je potpuno poznavanje takvih okolnosti zbog pružanja objektivne informacije trudnicama koje se upućuju na probir.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0062017

Ustanove
Medicinski fakultet, Rijeka

Autor s matičnim brojem:
Dubravka Tišlarić-Medenjak, (65684)