hrvatski

Patohistološke i mikrobiološke osobitosti periapikalnih lezija rezistentnih na endodontsku terapiju

Iako su dosadašnja istraživanja pokazala da nemikrobni čimbenici mogu igrati određenu ulogu u neuspjehu liječenja upale korijenskog kanala, velik broj istraživača slaže se da su trajna infekcija vrška korijena ili sekundarna infekcija glavni uzroci neuspjeha terapije korijenskog kanala. Cilj ovog istraživanja provedenog na 100 zubi bio je ispitati sastav mikrobiološke flore periapikalnih procesa neuspješno endodontski liječenih zubi, odnosno periapikalnih procesa otpornih na ispravno provedenu endodontsku terapiju, usporediti sastav bakterijske flore periapikalnih lezija otpornih na terapiju i netretiranih periapikalnih lezija, te analizirati patohistološke osobitosti apikalnog parodontitisa otpornog na konvencionalnu terapiju. Mikroorganizmi su pronađeni u gotovo svim proučavanim uzorcima (u 100%, odnosno 99% uzoraka), bez obzira jesu li dobro ili loše liječeni. Pronađene su bitne razlike u sastavu bakterijske flore između dvije skupine. Uzorci dobro liječenih zubi imali su podjednak broj aeroba i anaeroba (47% i 53%), a u uzorcima loše liječenih zubi prevladavali su anaerobi (59%). U prvoj skupini prevaladavali su koki (70%), a u drugoj je bio podjednak broj bacila i koka (47% i 53%). U obje skupine uzoraka gram-pozitivne bakterije bile su u većini (90% i 59%). U skupini dobro liječenih zubi prosječan broj vrsta bakterija u uzorku (1.5 vrsta/uzorku) bio je 3x manji nego u skupini loše liječenih zubi (4.3 vrsta/uzorku). Izvankorijenske infekcije, ciste i prepunjen materijal za punjenje koji izaziva reakciju na strano tijelo mogu biti dodatni čimbenici koji negativno utječu na periapeksno cijeljenje nakon ponovnog konvencionalnog endodontskog liječenja.

periapikalni proces ; mikrobiološka analiza ; patohistološka analiza

nije evidentirano