Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 158929

Marko Marulić u francuskoj književnosti


Šanjek, Franjo
Marko Marulić u francuskoj književnosti // Marko Marulić - latinski i hrvatski pisac / Sanader, Ivo ; Tomasović, Mirko (ur.).
Split: Književni krug Split, 2004. str. 71-86


Naslov
Marko Marulić u francuskoj književnosti
(Marcus Marulus in French Literature)

Autori
Šanjek, Franjo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Marko Marulić - latinski i hrvatski pisac

Urednik/ci
Sanader, Ivo ; Tomasović, Mirko

Izdavač
Književni krug Split

Grad
Split

Godina
2004

Raspon stranica
71-86

ISBN
953-163-236-7

Ključne riječi
Marko Marulić, Louis Moreri, La grande Enciclopédie Larousse, Judita, De institutione, Jean Racine, Paul Dumond
(Marcus Marulus, Louis Moreri, La grande Enciclopédie Larousse, Judith, De institutione, Jean Racine, Paul Dumond)

Sažetak
Izuzmemo li neprovjerljivu tvrdnju Miodraga Ibrovca da se Marulićev spis De institutione bene vivendi per exempla sanctorum čitao u školi Port-Royal, koju je pohađao i poznati francuski dramski pisac Jean Racine (1639.-1699.) čini se ipak da Marulić svajim, iako brojnim i u Evropi priznatim, djelima nije trajnije utjecao na razvoj francuske literature. Spomenuto djelo “ Oca hrvatske književnosti” doživljava u Francuskoj nekoliko izdanja, u izvorniku i u prijevodu, ima stanovit utjecaj na pripadnike pokreta devotio moderna, a početkom 17. stoljeća - u ‘ pročišćenom’ francuskom izdanju - postaje svakodnevnom lektirom jansenističkih krugova širom zemlje. Valja također istaknuti da su se učeni pojedinci u svojim raspravama pozivali na Marulićeve stavove s obzirom na određena moralna pitanja. Marulićevo ime zauzima časno mjesto u francuskim enciklopedijskim i leksikografskim izdanjima, iako s dosta promjenljivom srećom. U svom Velikom historijskorn rječniku Louis Moreri godine 1704. piše da je Marko Marulle rođen u Splitu (Spalato ili Spalatro). Poznato mu je također da je Marulić živio u 16. stoljeću, oko 1510. godine, te da je iza sebe ostavio više djela od kojih su najpoznatija De religiose vivendi institutione per exempla, u šest knjiga, prevedeno na francuski, zatim Evangelistarium de fide, spe et charitate, Quinquaginta parabolae i druge spise, koje je Gesner 1610. tiskao u Anversu. Ovi su podaci ponovljeni 1725. u drugom izdanju Velikog historijskog rječnika. Morerijevim tekstom poslužit će se izdavači proširenog izdanja Historijskog i kritičkog rječnika uglednog francuskog pisca i leksikografa Pierrea Baylea. Marulovo ime nedostaje međutim u prvom izdanju tiskanom u Rotterdamu 1697. godine, dakle još za života tog velikog erudita.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
0203003

Autor s matičnim brojem:
Franjo Šanjek, (184076)