hrvatski

Religijsko pamćenje u tradiciji i postmodernitetu

Nema dvojbe da je pamćenje i sjećanje nezaobilazna tema gotovo svih religija. To se posebno odnosi na pretpovijesne i arhaične religije u kojima su bogovi stvarali svijet i oblikovali društvene običaje, moralne zakone i obredna pravila. Tko se vraća u prošlost bliži je bogovima. U indijskim religijama tehnike meditacije i pojam reinkarnacije igraju sličnu ulogu. Dapače, najrazvijenije religije kao što su kršćanstvo i islam poznaju kategoriju pamćenja. Zato ne samo teologija nego i mnoge druge znanosti uvode taj isti postupak - iako sekularizan - u svoje učenje. Dovoljno je podsjetiti na Freuda i Junga. Ipak, najviše se osobnim i kolektivnim pamćenjem bavila sociologija. Valja svakako spomenuti ime francuskog sociologa Mauricea Halbwachsa koji se najviše od svih bavio smislom i utjecajem religijskog pamćenja, napisavši više knjiga koje su postale ishodištem svakog razmišljanja o toj temi. Danas u postmodernitetu opada i slabi značenje memorije, pa se govori o zaboravu prošlosti. Tome je posvećeno pretposljednje poglavlje ovog članka. U posljednjem je poglavlju pak riječ o pamćenju u fundamentalizmu.

Religijsko pamćenje, tradicija, postmodernitet

nije evidentirano