hrvatski

Artikulacijski nasuprot fonološkom poremećaju

Cilj ovoga rada bio je istražiti imaju li sva djeca koja dolaze na logopedsku rehabilitaciju samo artikulacijske teškoće koje su uočene ili se radi o fonološkom poremećaju koji postoji na razini jezika, odnosno fonologije. Također, željeli smo ustanoviti postoje li u te djece teškoće u zahvaćanju, kratkoročnom zapamćivanju i auditivnoj obradi informacija, te kolika je učestalost "čistih" artikulacijskih, a kolika fonoloških poremećaja. Postavili smo dvije temeljen pretpostavke. Ako su artikulacijski poremećaji isto što i fonološki možemo očekivati da će ispitanici imati teškoća u percepciji, zapamćivanju i obradi obavijesti primljenih auditivnim putem. Ako se ti poremećaji razlikuju, ne očekujemo poteškoće na zadacima za ispitivanje percepcije, auditivnog pamćenja i obrade. Uzorak je činilo 22 djece u dobi od 4, 8 do 6, 10 godina, koja su bila upućena na logopedsku dijagnostiku zbog poremećaja artikulacije. Primjenom različitih mjernih instrumenata dobili smo rezultate koji su pokazali da od ukupnog broja ispitanika samo 10 njih ili 45, 5% nema nikakvih teškoća u kognitivnim sposobnostima te da se radi o artikulacijskim teškoćama. U 12 djece ili 54, 5% možemo govoriti o teškoćama u ponavljanju koje su vrlo vjerojatno uzrokovane perceptivnim i memorijskim teškoćama. Na temelju dobivenih rezultata možemo pretpostaviti da su teškoće izgovora u fonološkom poremećaju, samo jedan najuočljiviji simptom šireg jezičnoga poremećaja. Različitost uzroka tih vrsta poremećaja zahtijeva od stručnjaka temeljitost dijagnostike i odabir primjerenih, jezično ili motorički usmjerenih terapijskih pristupa.

artikulacijski poremećaji; fonološki poremećaji

nije evidentirano