hrvatski

Štetni učinci sunčevog ultraljubičastog značenja

Cjelokupno UV-zračenje koje emitira Sunce ne dopire do Zemlje, već se dio biološki iznimno aktivnog i energetski najbogatijeg UV-C zračenja apsorbira u stratosferi, naravno na mjestima gdje je ozonski omotač neoštećen. Razine UV-A i UV-B zračenja koje dolaze do zemljine površine razlikuju se ovisno o zemljopisnoj širini, nadmorskoj visini, godišnjem dobu i dijelu dana, a odnos između UV-A i UV-B približno je 20:1. Ljudi imaju tri glavne skupine organa/stanica koje su izložene sunčevom zračenju. To su koža, oko i imunološki sustav. Prekomjerno izlaganje uzrokuje akutna i kronična oštećenja kože. UV-B zračenje većinom se apsorbira u epideris kože, a akutna izloženost odgovorna je za nastanak sunčeve opekline. UV-A zračenje prodire do dermisa kože i pri akutnom izlaganju većinom je odgovorno za fotoalergijske i fototoksične reakcije. Kronični štetni učinci UV-B i UV-A zračenja uključuju fotostarenje, imunosupresiju i fotokarcinogenezu. Danas je općenito prihvaćeno mišljenje da pripravke za zaštitu od sunca upotrebljavamo kako bismo se zaštitili od štetnog sunčevog zračenja, a ne kako bismo produljili boravak na suncu. Brojni su problemi povezani s nepravilnom primjenom pripravaka za zaštitu od sunca (debljina premaza, tehnika primjene, tip pripravka, učestolost primjene). Osim kože oko je najosjetljiviji organ na oštećenja inducirana sunčevim zračenjem. Dovoljno intenzivno zračenje (npr. sunčevo zračenje reflektirano na snijegu, laser) može izazvati akutna oštećenja dok su kumulativna oštećenja povezana sa zračenjem manjeg intenziteta, ali dužim vremenskim periodom izlaganja i starijom životnom dobi. U fotozaštiti oka potrebno je nositi primjerene sunčane naočale.

sunčevo UV-zračenje; koža; oko; akutna izloženost; kronična izloženost; fotozaštita

nije evidentirano