hrvatski

Životinjske kosti iz Vele spile na otoku Korčuli

Vela Špilja je jedan od hrvatskih predpovijesnih špiljskih lokaliteta, smještena iznad grada Vele Luke, na otoku Korčuli. Špilja je eliptična oblika, sa dva otvora na krovu i postranim ulazom. Arheolozi su uočili tragove korištenja od strane ljudi još u razdoblju paleolitika, mezolitika, ranih faza neolitika te kroz bakreno do ranog brončanog doba. Naše istraživanje je provedeno na životinjskom koštanom materijalu, koji je pronađen u sklopu arheoloških iskopavanja (1997.-1999.) poduzetih od strane B. Čečuka i D. Radića te njihovih suradnika iz Muzeja grada. Namjena istraživanja je arheozoološka analiza 822 iskopane životinjske kosti i zuba, koristeći makromorfološke metode te usporedbu sa recentnim materijalom iz Poredbene koštane zbirke Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Materijal potječe iz razdoblja paleolitika (135 nalaza), mezolitika starijeg (358 nalaza), mezolitika mlađeg (67 nalaza), slijedi materijal iz neolitika (161 nalaz), eneolitika (72 nalaza), i ranog brončanog doba (29 nalaza). Materijal je pregledni kroz sve zastupljene slojeve, slučajnim odabirom izdvojen iz znatno brojnijeg arheološkog nalaza. Rezultati analize ističu sastav nalaza. Utvrđeno je 562 nalaza kostiju i zuba sisavaca, 104 kosti potječu od ptica, 98 od riba i 19 od vodozemaca. Trideset devet nalaza je oštećeno u tolikoj mjeri da je onemogućena daljnja analiza. Razred sisavaca je predstavljen sa 8 utvrđenih vrsta: jelen obični (Cervus elaphus L.), koza (Capra hircus L.), ovca (Ovis aries L.), srna (Capreolus capreolus L.), magarac (Equs asinus L.), divlja mačka (Felis silvestris Schr.), lisica (Vulpes vulpes L), zec (Lepus europaeus Pall). Zbog nedostatka vrsnih oznaka, neki odlomci su uključeni u veće taksonomske jedinice: Bos spp., Equus spp., Sus spp., Martes spp, podred Odontoceti-kitovi zubani, (najvjerojatnije porodica Dolphinidae) te mikrosisavci, preživači i mali preživači. Tragovi na kostima upućuju na čimbenike koji su djelovali na kost, uključivši djelovanje čovjeka u smislu izrade alata i pripreme hrane. Općenito, kosti sisavaca su u velikoj mjeri oštećene, posebno u usporedbi sa kostima ptica, što otvara mogučnost iskorištavanja koštane srži iz dugih kostiju sisavaca.

životinjske kosti, arheozoologija, Korčula

nije evidentirano