hrvatski

Učestalost mikronukleusa u celomocitima gujavica Lumbricus rubellus i Eisenia fetida

Mikronukleus test je jedna od najčešće korištenih metoda za detekciju genotoksičnost. Najčešće se koristi u stanicama sisavaca in vivo i/ili in vitro. Posljednjih desetak godina primjenjuje se i u stanicama drugih biljnih i životinjskih organizama. Kako su različite vrste gujavica česti test organizmi u ekotoksikologiji, te bioindikatori u biomonitoringu, naš cilj je uvođenje mikronukleus testa u celomocitima gujavica kao standardnog biomarkera u praćenju kopnenih ekosustava. Kao prvi korak istražili smo prirodnu pojavnost mikronukleusa (MN) u celomocitima dvije vrste gujavica (Lumbricus rubellus i Eisenia fetida). Istražene su po dvije populacije svake vrste. U svakoj populaciji uzet je uzorak celomatske tekućine 20 životinja. U svakom uzorku pod UV mikroskopom pregledano je 1000 celomocita te je zabilježen broj stanica s MNom. Učestalost MNa u celomocitima vrste Lumbricus rubellus, ovisno o populaciji, bila je 0, 25‰ i 0, 4‰ odnosno 0, 25 (&plusmn ; ; 0, 5362) i 0, 4 (&plusmn ; ; 0, 9165) MNa po uzorku/jedinci. Ovisno o populaciji, u celomocitima vrste Eisenia fetida prosječno se javilo 0, 15 (&plusmn ; ; 0, 3571) i 0, 2 (&plusmn ; ; 0, 4000) MNa po uzorku/jedinci tj. učestalost MNa bila je 0, 15‰ i 0, 2‰ . Iako se može primijetiti razlika u učestalosti MNa između dvije istraživane vrste, ona nije statistički značajna. Statistički značajnom se nije pokazala niti razlika između populacija iste vrste. Dobiveni rezultati pokazuju da je prirodna učestalost MN u celomocitima gujavica niska, te da se bitno ne razlikuju od literaturnih podataka o prirodnoj učestalosti MNa u sličnim stanicama drugih vrsta beskralješnjaka.

nije evidentirano

nije evidentirano