hrvatski

Stanje, potencijali i perspektive kulturnog turizma u Hrvatskoj: uloga sustava u planiranju i provođenju programa kulturnog turizma

Kroz analizu uloge države i sustava turističkih zajednica u području kulturnog turizma, rad je nastojao identificirati i valorizirati hrvatske kulturne resurse u turizmu. Osnovu za pronalaženje smjernica za rješavanje postojećih problema, pružila je prethodna analiza problema s kojima se susreću kreatori i provoditelji kulturno-turističkih programa. U uvodnom dijelu rad osvjetljava razvoj turizma u posljednjim desetljećima 20. stoljeća, kako bi izdvojio rastući trend razvoja kulturnoga turizma, definira tu vrstu turizma i za njega korištene nazive. Obrađuju se ishodišni pojmove kulture, turizma i kulturnog turizma ; sintetiziraju rezultati dosadašnjih istraživanja u području kulturnog turizma u Europi i svijetu te malobrojnih istraživanja u Hrvatskoj kako bi se pružio opis elemenata koji su potrebni za razumijevanje teme. Analiza međunarodnih organizacija u kulturnom turizmu poslužila je kao osnova za analizu uloge države u kulturnom turizmu jer su međunarodne organizacije svojim radom nesumnjivo utjecale na rad pojedinih država u ovom području. Tako se analiziraju slijedeće organizacije: UNESCO, kao pionirska organizacija kulturnog turizma u svijetu čija je jedinstvena uloga u razlikovanju i poticanju očuvanja materijalne jednako kao i ne-materijalne baštine ; Vijeće Europe i njegov projekt Europskih kulturnih itinerara ; Europska unija kroz čiji rad se prate zanimljivi načini financiranja kulturnog turizma kroz fondove koji mu prvobitno nisu namijenjeni ; WTO kao krovna organizacija svjetskog turizma ; te specijalizirane organizacije ICOM, ICCROM i ICOMOS. Kolika je uloga države odnosno sustava turističkih zajednica u kulturnom turizmu osnovno je pitanje ovoga rada. Kao podloga istraživačkom dijelu rada poslužilo je pilot istraživanje provedeno 2002. godine u Istri i koje iznosi problematiku sektora kulturnog turizma. Samo istraživanje prisutnosti države i sustava turističkih zajednica u kulturnom turizmu provedeno je u nekoliko europskih zemalja (Velika Britanija, Nizozemska, Finska, Italija, Cipar), a komparira se s Hrvatskom. Rezultati istraživanja pokazali su kako ni u zemljama s duljom tradicijom organiziranja kulturno-turističkih programa, kulturni turizam nije sustavno organizirani sektor na državnoj razini. Mnoštvo programa organizirano je lokalno ili regionalno, a država ima koordinativnu i/ili promidžbenu ulogu ; nesustavna suradnja kulturnog i turističkog resora prisutna je gotovo u svim istraživanim državama ; zakonska regulacija sektora nije moguća za sve aspekte kulturnog turizma jer bi mogla djelovati prerestriktivno. Preporuke rada koje su rezultat provedenog istraživanja i iskustva odnose se na organizaciju kulturno-turističkog sektora u okviru decentraliziranog sustava turističke industrije ; ulogu centralne vlasti u koordinaciji, promidžbi i utjecaju na zakonodavstvo ; sustav lokalnog partnerstva po principu 'grozdova' ; sustav 'destination management-a' ; i interdisciplinarnog pristupa.

Kultura; turizam; kulturni turizam; međunarodne organizacije; uloga države; kulturna politika; kulturno-turistička strategija

nije evidentirano