hrvatski

Arhaizmi u hrvatskom jeziku

U disertaciji se propituju dosadašnji pristupi i tvrdnje iz kroatističke i lingvističke literature o arhaizmima: jesu li arhazmi naslijeđe prethodnoga jezičnoga stanja, može li se govoriti o arhaizmu izvan stilistike i leksikologije, mogu li arhaizmi ući u sinonimni odnos sa suvremenim riječima, kako razgraničiti arhaizme, zastarjelice, historizme i neologizme te kako u kontekstu razlikovati arhaizme od dijalektizama, lokalizama i slavenskih posuđenica. Primjeri koji potkrepljuju tvrdnje uzimaju se iz hrvatske pisane baštine u rasponu od XV. do konca XX. stoljeća, iz različitih sinkronijskih presjeka. Na temelju teorijskih stavova E. Coseriua i njegovih kritika dviju poznatih opreka Ferdinanda de Saussurea (sinkronija / dijakronija, jezik / govor) rješavaju se metodološki problemi i izgrađuje pristup arhaizmima. Coseriuova trihotomija jezične djelatnosti poslužila je autoru i kao polazište za tipologiju arhaizama (apsolutni / relativni). Umjesto tradicionalne klasifikacije arhaizama po jezičnim razinama predlaže se nova dioba na dvije vrste (strukturni / leksičkosemantički). U završnim poglavljima autor promatra arhaizam s obzirom na jezični purizam, analizira prihvatljivost arhaizma u različitim funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika i vrijednost arhaizma u stilskom nijansiranju diskursa.

arhaizam; hrvatski jezik; sinkronija; dijakronija; neologizam; historizam; zastarjelice; sinonimija

nije evidentirano