hrvatski

Viskoznost smjesnih aditiva mineralnih mazivih ulja na temelju polimera stirena i alkil-metakrilata

Ispitana je mješljivost polimernih smjesa polistirena i poli(etilen-co-propilena) (EPC), odnosno poli(alkil-metakrilata) (PAMA) na temelju dodecil-metakrilata (PDDMA) i oktadecil-metakrilata (PODMA), viskozimetrijskom metodom razrijeđenih otopina u ksilenu pri 30 oC. Navedeni polimeri u industriji se primjenjuju kao poboljšavala reoloških svojstava mineralnih mazivih ulja, posebice indeksa viskoznosti i stiništa. Određene su specifične i reducirane viskoznosti dvo- i trokomponentnih polimernih otopina u ovisnosti o sastavu (wPS = 0, 0 - 1, 0) i koncentraciji (g = 0, 1 - 0, 6 × 10-2 g cm-3), te odgovarajući granični viskozni brojevi i Hugginsove konstante. Vrijednosti reducirane viskoznosti linearno ovise o masenoj koncentraciji polimernih sastavnica i njihovih smjesa i nalaze se između najvećih vrijednosti za EPC ili ST i najmanjih za PAMA. Eksperimentalne vrijednosti specifičnih viskoznosti trojnih smjesa polimer-1 (PS) / polimer-2 (EPC ili PAMA) / otapalo (ksilen) slijede vrijednosti izračunate po modelu idealnog ponašanja Krigbaum-Walla, uz veća odstupanja od zbrojnih vrijednosti sastavnica po modelu Catsiff-Hewetta. Razlike između mjernih i izračunatih idealnih vrijednosti viskozimetrijskih čimbenika molekulnih međudjelovanja po oba modela negativne su vrijednosti za sve sustave, što ukazuje na njihovu nemješljivost. Utvrđena je nemješljivost polimernih smjesa u sljedećem poretku: PS/PDDMA >> PS/PODMA > PS/EPC, za ispitano područje sastava i koncentracija. Odbojna molekulska međudjelovanja rezultat su razlika u sastavu i strukturi pojedinih polimera.

mješljivost polimernih smjesa; viskoznost polimernih otopina; polistiren / poli(etilen-co-propilen) / poli(alkil-metakrilat) smjese; poboljšavala reoloških svojstava

nije evidentirano