hrvatski

Važnost cinka u gnojidbi kukuruza

Cink je element od posebnog značaja u gnojidbi kukuruza. Aktivator je mnogih enzimatskih procesa u biljci, a naročito je važan u sintezi hormona rasta - hormon auksin. Cink u tlu porijeklom je iz primarnih i sekundarnih minerala. Prosječan sadržaj cinka u tlu iznosi 5-25 mg/kg tla, dok se u biljnom materijalu nalazi 0, 6-83 mg/kg, ovisno o biljnoj vrsti. Biljke ga usvaja kao katione Zn2+ i ZnOH+, te kao Zn-helat, dok se u biljci uvijek nalazi u kationskom obliku Zn2+. Usvajanje cinka iz tla je aktivan proces, međutim sa vrlo izraženim antagonizmom prema kationima Mg2+ i Ca2+ u tlu. Niska temperatura tla i suvišak fosfora, također otežavaju usvajanje cinka. Mobilnost cinka veća je u kiselim tlima, i u takvim uvjetima postoji mogućnost ispiranja iz profila tla. Nedostatak cinka javlja se najčešće na teškim glinovitim tlima, bogata kalcijem i sa alkalnom reakcijom (pH>7, 0). Cink se u tlu, u povoljnim uvjetima, vrlo čvrsto veže na adsorpcijski kompleks tla, te mu je koncentracija u vodenoj fazi tla vrlo niska. Nedostatak cinka je posebno izražen problem u tzv. "kukuruznom" pojasu u SAD (Fluid Journal, 1994). Mnogobrojnim istraživanjima, dokazan je pozitivan utjecaj cinka na rast prinosa zrna kukuruza, na različitim tlima. Stoga, dodatna gnojidba cinkom, postaje danas neizostavan tehnološki zahvat u visokoproduktivnoj proizvodnji kukuruza.

kukuruz; cink; gnojidba

nije evidentirano